Zajednica Cenacolo u Vrbovcu

U vrijeme božićnih blagdana popularne su žive jaslice ispred zagrebačke katedrale. No ne zna svatko koliko je taj projekt važan – iza njega stoje članovi hrvatske zajednice za ovisnike o drogama i druge ovisnosti u Vrbovcu. Dio je to svjetske mreže zajednica Cenacolo.

 

U talijanskom mjestu Cenacolo časna majka Elvira Petrozzi pokrenula je 1983. inicijativu za pomoć ovisnicima od droga. Kasnije će je priznati i samo papinsko laičko vijeće. Riječ je o slobodnom udruživanju osoba koje se žele izliječiti uz radnu terapiju i molitvu. Nudi im se besplatan smještaj i šansa za oporavak, a konačni je cilj vraćanje želje za životom te ponovno uključivanje u društvo s punim dostojanstvom.

Naime, vidjevši puno tužnih mladih ljudi kako propadaju na gradskim ulicama, redovnica iz Torina odlučila im je pomoći. Na brežuljku Saluzza na sjeveru Italije dobila je na korištenje trošnu kuću u ruševnom stanju i počela prihvaćati prve momke ovisnike. U popravku i dogradnji kuće pomagali su dobri ljudi i, očito, napravili dobar posao. Danas zajednica ima više od 60 kuća po cijelom svijetu: u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Slovačkoj, ali i na drugim kontinentima – Sjevernoj i Južnoj Americi.

Zajednica Cenacolo u Hrvatskoj postoji već 30 godina, u nekoliko gradova: Ugljane, Varaždin, Biograd, Šarengrad, Vrbovec. Upravo je u Vrbovcu kuća Zajednice za cijeli grad Zagreb s okolicom, odakle djeluje po cijeloj zemlji. To je bratovština Sv. Vinko Paulski, u kojoj je trenutno sedamdesetak mladića i nekoliko obitelji. Od prije nekoliko godina, tu je i manja kuća za žene “Majka života”. Obje su kuće u ugodnom okolišu oko dvorca Lovrečina iz 16. stoljeća, obnovljenog u neobaroknom stilu, koju je vlasnik, francuski markiz Etienne de Piennes, prije svoje smrti 1911. odlučio ostaviti u nasljeđe redu Sestara milosrdnica, uz dva uvjeta – da se tu nastavi moliti i da zgrada bude posvećena općem dobru. Kad su napuštale samostan u dvorcu 1999., sestre su ga odlučile predati ovoj zajednici.

Kada čuju riječ Cenacolo, mnogi pomisle da je to neka komuna za ovisnike o narkoticima. No već dugo nije tako. Nova vremena, nažalost, donose i nove vrste ovisnosti. U zajednicu sve češće ulaze mladi koji su ovisni o kocki, računalima, antidepresivima… Ili pak pate od depresije, anksioznosti ili imaju velike probleme u roditeljskom domu.

Članovi zajednice stvaraju čvrste prijateljske veze, koje opstaju i nakon ponovnog uključivanja u vanjski svijet, a mogu se vratiti koliko god puta smatraju potrebnim. Kakav je njihov svakodnevni život? Kolike su stvarne šanse za izlječenje? Kako žive bivši ovisnici i kako pomažu onima koji još traže svoj put?