Izložba koja veže Slovence i svijet

Život i njegovi beskonačni pojavni oblici, osjećaji, sitne dogodovštine bilo kojeg pojedinca… U osnovi su vrlo slični za cijeli ljudski rod, u koliko god se pojavnih oblika očitovali ovisno o različitim kulturama. U Slovenskom etnografskom muzeju imali su sluha za sve to.

 

Kustosi Slovenskog etnografskog muzeja odlučili su pogledati sasvim izbliza sitnice, osjećaje, događaje iz svakodnevnog života. Naišli su na takvo bogatstvo raznovrsnog materijala da su o tome morali prirediti izložbu. Štoviše, ona je postala dio stalnog postava. Njihova druga stalna izložba zamišljena je kao mjesto stanke između svakodnevnih obveza i razmišljanja o sebi i drugima. Širokim antropološkim smislom i pristupom koji nadilazi fokus na slovensko etnografsko blago, ona seže preko granica Slovenije.

Naslovljena “Ja, mi i drugi: slike mojega svijeta”, ova izložba smješta slovenskog čovjeka među druge ljude u prostornom i vremenskom rasponu svjetske prirode i kulture. Ona je tako i riznica izvaneuropske baštine svakodnevnog života, rada i odmora s više od tri tisuće izložaka. Kako stoji u kataloškom opisu: posvećena pojedincu koji u sebi nosi univerzalno, zajedničko i jedinstveno, ona ga povezuje s osebujnošću kulture i društva u kojem živi, ​​a istodobno ga razlikuje od svih ostalih jedinstvenošću njegova bića i života.

U sedam poglavlja predstavljeni su različiti principi uklopljenosti u okoliš, koji proizlaze iz ljudske društvene prirode, a vezna je nit u čitavom tome okruženju putovanje pojedinca, ilustrirano osobnim životnim iskustvima, primjerima obiteljske povijesti i zajedničkom poviješću njegova zavičajnog prostora. Prati čovjeka od rođenja i mjesta u obitelji, zajednice, profesije, kruga prijatelja, percepcije države, do razumijevanja stranih zemalja i drugačijih kultura u svijetu. Muzejski su stručnjaci snimili i dosta intervjua. Dosad su prikupili 56 takvih zvučnih svjedočanstava za “Galeriju pripovjedača”.

Zaista, u svakom društvu susrest ćemo ljude kozmopolitskog duha i one više orijentirane na svoje rodno mjesto; dobrodušne i ljubazne, ali i one nepristojne, pa i zločeste. Kaže se da narodi nemaju jasno određen karakter, ali ljudi imaju. I Slovenci se u tome ne razlikuju od ostalih nacija.

Zato priređivači izložbe skromno priznaju da ne nude odgovore koji bi odgovarali svima, već radije potiču postavljanje i pronalaženje vlastitih odgovora, razmjenu mišljenja i iskustava. Oživljavajući čudo trenutka i tražeći radost živopisnih slika mnogih svjetova, napravili su jedinstvenu izložbu o čovjeku i njegovom smještaju u svijet.