Bohinjska pruga

Prva pruga koja je približila srednjoeuropski sjever jadranskoj obali sredinom 19. stoljeća vodila je preko Bohinja u Sloveniji. Taj graditeljski doseg svoga vremena još je mjesto vrijedno posjeta.

 

U vrijeme Austro-Ugarske željeznička povezivanja bila su od velikog značaja, jer su zemljama unutar cijeloga carstva otvarala raznolike mogućnosti razvoja. Sredinu 19. stoljeća obilježilo je prvo povezivanje Beča s Trstom, a ubrzo se pojavila inicijativa da se Jadransko more približi i Srednjoj Europi. Tako je nastala bohinjska pruga, izuzetan građevinski pothvat, koji je danas dio žive tehničke baštine.

Radovi na njoj počeli su 1900., a pet godina kasnije nadvojvoda Franjo Ferdinand službeno je otvorio bohinjski tunel, jednu od najvažnijih i građevinski najzahtjevnijih dionica željezničkoga puta koji će povezati Jesenice i Trst. Nova je pruga donijela mogućnost otkrivanja dodat nepoznatih krajeva putnicima raznih profila, ali ljudima oko Bohinja značila je ponajprije prozor u svijet.

Gradnja je u cjelini bila vrlo teška. Najveći izazov predstavljalo je mnoštvo mostova i tunela. Ovaj bohinjski, dug 6339 metara, do danas je ostao jedan od uzora austrougarske niskogradnje. Pomalo zaboravljena u vrijeme prodora asfaltnih autocesta, bohinjska se pruga opet počela spominjati 1960-ih godina, u svjetlu mogućnosti da joj se da novi smisao. Trebalo je 16 godina da se to i ostvari.

Rezultat je autovlak, koji danas preveze i do 30 tisuća automobila na godinu. Zadnji dio toga vlaka namijenjen je putnicima, što je dalo ideju muzealcima iz Gorenjske: u kupeima su postavili stalnu izložbu posveženu Maksu Klodiču, jednome od prvih inženjera koji su sudjelovali u projektiranju tunela. Ovo je priča o toj jedinstvenoj pruzi i ljudima koji su je izgradili.