Dosezi tirolskog peradarstva

Kako se približava Uskrs, proizvodnja jaja sve više dobiva na važnosti. Jedna tirolska peradarka uzgaja čak petnaest kokošjih pasmina i tvrdi da je od njih naučila kako sve u prirodi ima svoju logiku, svrhu i ljepotu.

 

Pustertal ili Val Pusteria smatra se jednom od najljepših dolina u Južnom Tirolu i Dolomitima, a privlači one koji traže odmor u svako godišnje doba. Ta zelena transverzala proteže se od Sextena (Sesto), na samom istoku Italije, do Mühlbacha (Rio di Pusteria) na krajnjem zapadu, gdje graniči s dolinom Eisacktal. Tu su mnogobrojne skijaške staze, žičare, terase za sunčanje, planinski restorani, drvene kolibe…

Ali i seoska imanja, koja se razvijaju svojim prirodnim tempom sukladno potrebama osuvremenjavanja planinskog ratarstva, stočarstva i peradarstva. Mala farma  Manuele Wieser nije naizgled ništa drugačija. No ona ima još nešto… Brigu za istinski sretan život, pa i duhovni razvoj, kokica i pjetlića. Šarene, pjegave, mirne i prgave, glasne, samozatajne… Ova peradarka svakoj dobro poznaje ćud i potrebe.

Jedan od osnovnih preduvjeta za sretan život peradi jest sloboda. Svako jutro otvaraju se vrata kokošinjca i počinje lutanje po dvorištu i okolnim livadama, bez obzira je li sunčano, pada li kiša ili snijeg. Ondje se istrči, očisti perje u pijesku i travi, odbaci staro kako bi novo bilo jednako lijepo i sjajno. Priroda se pobrinula da se koke vrate kad im vani više nije ugodno. A sretne koke nose i bolja jaja.

Jedna je od tajni u koje je proniknula i ljubavni život unutar jata. Uvriježeno je mišljenje da svaki pijetao ima pravi harem pernatih djevojaka.

Manuela je uočila da uopće nije tako, naprotiv, čini joj se da su oni monogamni. “Gotovo možemo govoriti o bračnim parovima!”, kaže. “Dakako, ako dođe do ljubavi na relaciji različitih jata, po potrebi ih moramo odvojiti, ponajviše kako bismo sačuvali pasmine.”