Projekt Mose za Venecijansku lagunu

Prekrasna Venecijanska laguna dio je svjetske baštine UNESCO-a, ali i osjetljiv ekosustav. No sad su tršćanske vodeće institucije za morske znanosti postavile temelje za njegovo dugoročno biološko motrenje.

 

Svako diranje u morsku vodu uvijek ima utjecaj na ekosistem. Ta je spoznaja vodila stručnjake tršćanskoga Zavoda za oceanografiju i geofiziku i Instituta za morske znanosti (ISM) Talijanskoga vijeća kad su krenuli u istraživački projekt namijenjen zaštiti od prečestih poplava u Venecijanskoj laguni. Riječ je o funkcionalnom sustavu obrane svih gradskih naselja od visokih voda čim im se podigne prihvatljiva razina. On uključuje pokretne zapreke u moru, osmišljene tako da ublaže uspon vode do kolnika i kuća. Pritom je nužno osigurati kvalitetu vode potrebnu za život morskih organizama, zaštitu morfologije tla i krajolika, te nesmetano održavanje lučke djelatnosti.

Izgrađene su 4 obrambene barijere: dvije na ulazu Lido, koji je najbliži centru grada, jedna na ulazu Malamocco i jedna na ulazu Chioggia. Njihovo prisustvo moralo je zadovoljiti oba uvjeta: regulaciju nadiranja preobilnih količina vode i istodobno omogućavanje nesmetanog rada luke za mala plovila, tranzitnih brodskih linija, spasilačkih i ribarskih brodova, te poznatih turističkih gondola. Kad su u stanju mirovanja, ti su sustavi potpuno nevidljivi, jer su uvučeni u kućišta smještena na morskom dnu. U slučaju opasnosti od poplave, pogotovo od velikih razlika u visini vode plima i oseka, u barijere nalik golemim kutijama uvodi se komprimirani zrak koji ih izvlači na površinu mora. Kad se, pak izjednači razina vode u laguni i moru, one se ponovno napune vodom i vrate na svoje mjesto.

Dva su bitna čimbenika koji projekt čine posebno zahtjevnim, i zbog kojih je on još uvijek na trajnoj kušnji: arhitektonski i biološki. Naime, arhitektonsko umetanje masivnih elemenata u teritorij može biti prilika za poboljšanje života na njemu, ali i opasnost za narušavanje krajolika. Zato su među glavnim smjernicama projekta Mose potreba održavanja nepromijenjenog karaktera i percepcije mjesta, uz povećanje ekološke i krajobrazne složenosti obale bez narušavanja njezine primarne prirodne strukture.

Inače, u izgradnji jedne od ključnih barijera sudjelovalo je i hrvatsko brodogradilište “Brodosplit”. Na njezino se postavljanje dugo čekalo, ali dosad je već dva puta spasila grad od poplave. Recimo, u studenom 2019., nakon prognoze da će se more podignuti za 135 cm, aktiviralo se 78 pokretnih barijera. Bez njih bi visoka plima poplavila pola grada, uključujući i najpoznatiji Trg Sv. Marka.