Tavan, mjuzikl-bajka, 30. put

 

“A Padlás” (Tavan) dobro je poznat naslov svim naraštajima Mađara koji su bili dovoljno stari za odlazak u kazalište u posljednja tri desetljeća. Malo koji grad nije imao vlastitu verziju toga domaćeg mjuzikla, za koji je glazbu skladao Gábor Presser na tekst  Dusána Sztevanovityja. Premijerno je izveden u kazalištu Komedija u Budimpešti 29. siječnja 1988. a režirao ga je László Marton. Otada se igra neprekidno, a posljednja verzija ugledala je svjetlo dana ove godine u Sopronu.

Sadržaj je, u najkraćim crtama, neka vrsta detektivske priče koja govori o jednoj provali, dvoje zaljubljenih i četiri duha u potrazi za mjestom gdje se prelazi u drugi, onostrani svijet. Zaplet počinje: duhovi –  Kölyök (Klinac), Herceg (Princ), gluhonijemi Meglökő (Gurač) i patuljak Lámpás (Fenjer) stignu na tavan između neba i zemlje. Otamo, kako se priča, vozi brodica za vječnost. No uskoro shvaćaju kako je onaj za koga misle da je navigator Révész zapravo lopov Barrabás.

Nakon mnogih peripetija i pustolovina, čarobni tavan spašava mlada violinistica Süni (Ježica), u koju je zaljubljen susjed informatičar Rádiós (Iskra), samo toga nije svjestan, jer je posve zaokupljen izradom super-računala Robinsona. Uz pomoć mnogih sporednih likova i slijedom niza pjevnih arija, ljubav na kraju pobjeđuje sve.