Svijet Svjetlana Junakovića

Jedan od najplodnijih i najcjenjenijih hrvatskih ilustratora, pisac priča za djecu i odrasle, kipar, predavač studentima diljem svijeta, neiscrpni je izvor pozitivnih novih svjetova, koji se neumorno roje u njegovoj glavi.

 

Zadnju reportažu u ovoj, po svemu globalno neugodnoj godini, namjerno smo posvetili čovjeku čije samo ime priziva svjetlo i junaštvo – oboje tako potrebno svijetu uvijek i oduvijek, ne bi li to bio i zalog našeg zajedničkog prelaska u novu 2021. Svjetlana Junakovića znaju zvati kiparom među ilustratorima, no prava je istina da se on cijeloga života bavi i jednom i drugom umjetnošću, ovisno o vremenu i trenutačnom projektu.

Istina, jedini je kipar među redovitim profesorima na primijenjoj grafici zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. U posljednjih jedanaest godina bavi se intenzivno skulpturom, a od toga je bar pet posvetio jednako i crtežima. To se dobro osjeti u postavu izložbe “Breaking News”, kojom zagrebački  Muzej za umjetnost i obrt nastavlja rad nakon prisilnog zatvaranja zbog epidemije korone i znatnih oštećenja od potresa u ožujku 2020.

Pitate li ga za uzore, vjerojatno će prvo spomenuti Brada Hollanda i Renéa Magrittea. Zemlja u kojoj ima ekskluzivnog izdavača sada je Kina. Prije toga se za globalnu distribuciju njegovih djela brinuo švicarski “Bohem Press”. A najranije profesionalne godine proveo je u Italiji: diplomirao na milanskoj akademiji Brera 1981., potom predavao od Palerma do Trenta, izdao prvu autorsku slikovnicu 1993.

Do prve u Hrvatskoj, “Dome, slatki dome”,  trebalo je čekati do 2010. No u međuvremenu je nastao niz ilustracija za najrazličitije tekstove drugih autora, od zbirki pjesama do udžbenika.

U nizu priznanja posebno mu je draga Levstikova nagrada za ilustraciju u Sloveniji, koju je dobio kao jedini stranac 2009., a postoji od 1949. Ono što je u njegovim “slikopričama” razumljivo bilo gdje u svjetu jest pravi omjer humora i odgojne vrijednosti, bilo da radi za djecu ili odrasle.

Sretnim spojem slike i šarenog rukopisa, uz mrlje, crte, brojke, marke, novinske isječke, on ubacuje svoj svijet u onaj postojeći. Bez obzira na to radi li klasičnu knjišku formu, ili se listovi savijaju, preklapaju, otvaraju tako da likovi izlaze iz kadra, nekad posve lišeni okoline – Svjetlan Junaković uvijek će vješto istaknuti bit poruke.