Blago dosjetljivog rezbara iz Makóa

Mađarski grad Makó ima jedan neobičan dio: tu živi drvorezbar koji od propalog uličnog drveća izrađuje umjetnička djela. Svaka skulptura ima posebno značenje. Dániel Bede spretne je ruke naslijedio od djeda drvodjelca.

 

Uvijek je spreman latiti se bilo kakvog komada drveta i kombinacijom rada motornom pilom, dlijetom, kistom, te bilo čime čega se dosjeti, pretvoriti ga u živi oblik. Materijal prikuplja gdje god stigne – u parku pored rijeke, na cesti, tavanu ili u podrumu. Nije on to planirao, niti je išao u umjetničku školu, jednostavno ga je nešto tjeralo na taj nijemi dijalog s materijalom koji je postao njegov životni pratitelj. Tako je razvio originalnu vlastitu tehniku.

Dániel Bede inače je rukovoditelj u staklarskom poduzeću. Rezbarenjem uličnog drveća počeo se baviti tek prije dvije godine, a već je napravio stotinjak djela. Njegove neobične skulpture prikazuju životinje, biljke… I svaka ima svoje značenje.

Od čega i što će nastati ovisi o tome koliko je materijal šupalj, što dopušta oblikovati, odnosno kakvo mu nadahnuće donese. Poneki komad izrezbari za osam do deset sati, ovisno o tome koliko ljudi mu priđe zanimati se, gledati, fotografirati. A kad je okućnica postala preuska, iznio je svoja djela na ulicu. Reakcije susjeda su ga ohrabrilie, pa je izložbeni prostor širio dalje. I sad ga poznaju svi u Makóu. Na zahtjev prijatelja i poznanika postavio je mnoga umjetnička djela širom grada.

Već je nastupao i na međunarodnom natjecanju u Hrvatskoj, gdje se susreo s drvorezbarima iz Slovenije, Slovačke i još nekim kolegama iz Mađarske. Bilo ih je ukupno 13, a zadatak je bio napraviti nešto od trupca po svom izboru u jednom danu. I Dániel je dobio posebno priznanje.

 

Nije zgorega napomenuti ni to da Dániel nije samo sakupljač starog drva, koje bi inače istrulilo u nekom potoku ili kanalu. On se brine da naraste i novo drveće. Dosad je posadio više mladica stabala nego što je izradio kipova.