Jezero Spitzing i poučna staza tragom pruge

Prije sto godina oluja je porušila stabla oko jezera Spitzing u bavarskim Alpama. Kako bi ih uklonili sagradili su uskotračnu prugu, koja je ubrzo dospjela u muzej. Njezina trasa postala je poučna staza za izletnike.

 

Bila je to uistinu mala željeznička pruga – široka 600 mm i duga samo 12 km od stanice Fischhausen-Neuhaus do Waitzingeralma. A bila je i kratka vijeka: u funkciji samo 3 godine od 1919. do 1922. i rastavljena do 1925. godine. Poslužila je svrsi i prešla u povijest. Naime, u noći s 5. na 6. siječnja 1919. jaka oluja opustošila je južnu Bavarsku. Polomila je tristotinjak tisuća stabala na području oko rijeke Valepp ispod vrhova Rotwanda. Dvije sljedeće oluje u ožujku i srpnju dovršile su ostatke. Tu je golemu drvnu masu, koja se zaustavila mahom oko jezera Spitzingsee, trebalo nekuda prevesti.

Sadašnja cesta bit će izgrađena tek 1937. godine, a prije nje je bila samo uska i strma staza, posve neprikladna za transport. Tako se rodila zamisao da je najisplativije sagraditi prugu. Planovi su bili gotovi već u veljači 1919., a gradnja je počela u travnju. Pokrajinski radnici, zajedno s kolegama iz Austrije, posao su dovršili prije kraja godine. Takav ljudski pothvat, bez suvremene mehanizacije, danas bi vjerojatno bio nezamisliv.

Šumska je željeznica posebno zanimljiva zbog prevladavanja velikih visinskih razlika: Waitzingeralm leži na 942 m, a ona se od njega penje uzbrdo do Spitzingsattela na 1128 m, a potom opet silazi do Fischhausen-Neuhausa na 801 m nadmorske visine. Drvo se prevozilo oko kilometar uz obalu Crvenog Valeppa, pa dalje do parnog dizala kod Blecksteinove kuće, gdje se pruga granala prema dvama skladištima drva. Ono na jugoistočnoj obali jezera danas je zamijenilo nekoliko hotela. Na jednom je mjestu bila i uspinjača s dva vagona, koje su radnici tovarili povezujući ih debelim konopima. Na ukupno pet dionica pruge prometovale su lokomotive, a gdje god je bilo moguće prebaciti operaciju na cestu, koristili su se kamioni. Kad je posao bio gotov, namjenski građena pruga ostala je neiskorištena, te su je nakon tri godine razmontirali, a jedna lokomotiva dospjela je u muzej.

Sve to danas mogu doznati posjetitelji poučne staze koja prati trasu nekadašnje pruge, uz stručnog vodiča i panoe bogate činjenicama i slikama iz toga vremena. Ostao je sačuvan i jedan originalni vagon. To je omiljena postaja najmlađim planinarima. Jedanaestogodišnja Lili oduševljeno kaže: “Sjajno je što je to tako staro. Toga više nema. Povijest je stvarno fora…” Dvije godine mlađi Anton dodaje: “Drugi tu idu i ne znaju, a mi znamo da to nije obična staza, jer ovdje su tračnice i stalno ih tražimo po putu.”