Slikar Matija Skurjeni

Djelo Matije Skurjenija, hrvatskoga naivca čijoj su se originalnosti divili i francuski nadrealisti, ne prestaje zračiti začudnom snagom i 30 godina nakon njegove smrti.

 

Rođen 14. prosinca 1898. u Veternici kraj Golubovca, ondje je proveo mladost. Radio je kao soboslikar, pastir, rudar, ličilac… Našao se i kao vojnik na ruskom i talijanskom frontu tijekom I. svjetskog rata. Ali je bio prije svega slikar iznimna dara. Umro je 4. listopada 1990. u Zaprešiću, gdje je živio od 1953. i ostavio za sobom najdublji umjetnički trag. U povodu 30. godišnjice njegove smrti, podsjećamo na jedinstveno djelo jedinstvena čovjeka.

Svakako je bitna Skurjenijeva povijesna uloga jednoga od suosnivača zagrebačke Likovne sekcije i Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske 1940-ih godina prošloga stoljeća. No, nije manje važan njegov doprinos svjetskome prodoru onome što se danas naziva naivom, primitivnom umjetnošću, ili još najpreciznije, međunarodnom značenjskom kraticom “art brut”. Naprotiv. Pravi smisao njegova djela sigurno najbolje prenosi sažeti opis što ga je uz izložbu “Nepoznati Skurjeni” 2007. u Zagrebu dao Radovan Ivšić: “rudar snova”.

Inače je prijateljstvo hrvatskog pjesnika, nastanjenog u Parizu u doba procvata nadrealističkog pokreta, i rudara koji oslikava svoje snove u sobodno vrijeme, bilo presudno za otkriće svijetu toga neiscrpnog izvora ljepote. Ivšić je našao načina da ga predstavi svijetu ravnopravno s umjetnicima poput Toyen, Konrada Klaphecka, Renéa Magrittea i Mimi Parent… A dalje su ga galeristi sami tražili.

Pošavši u mirovinu 1984., nakon niza međunarodnih priznanja, Skurjeni se potpuno posvećuje slikarstvu. 1987. proglašen je počasnim građaninom Zaprešića i posvećena mu je galerija, nekad trokatna žitnica na rubu imanja bana Josipa Jelačića Novi dvori, koja 2000. dobiva status muzeja. Tamošnji dobri čuvari njegovih djela najzaslužniji su da ona i dalje žive.