Djevojački sastav “Lumpamensch”

Glazba u vremenima koja se mijenjaju. Nekoć je engleski bio svjetski jezik zabavne glazbe. Tako su i njemačke radiopostaje emitirale uglavnom pjesme na engleskom, a rjeđe njemačke. To se posljednjih godina promijenilo.

 

Njemački je “in”, ili kako još kaže mladež, “hip”. A posebno im je “hipper” pjevati na narječju. Već su se poprilično probili, primjerice, metalci “Black Fööss”  iz Kölna, a iz Bavarske pomalo ironični “Django3000”  ili veseljaci “La Brass Banda”,  koji se igraju temama i obilježjima seoskog mentaliteta.

Sada je red na mladu skupinu iz Allgäu-a – “Lumpamensch” . U slobodnom prijevodu to bi značilo “prsluk”, možda čak i “grudnjak”. Takav zaigrani pristup vlastitom liku i djelu posve je primjeren; naime, riječ je o 6 djevojaka, gotovo djevojčica, koje se rado predstavljaju i kao “dečkice” na putu prema glazbenom Olimpu. Na tome putu ima dosta skakutanja i smijeha, podvriskivanja i traženja zvuka koji najbolje odražava duh njihovoga kraja. Zato im je očekivano da je jaka puhačka baterija, dok suvremenost podcrtava električna gitara.

Da bi stvar bila još zanimljivija, šest mladica posvuda vuče i svog “djedicu”. To je 66-godišnji Harald Probst, iskusan glazbenik i tekstopisac, pionir promidžbe allgäuškog narječja u domeni lakih nota. Tako je on, na neki način, živa spona s tradicijom u kojoj svi nalaze nadahnuće.

Već gotovo četiri godine zajedno obilaze regiju. Imaju dosta nastupa u gostionicama, na društvenim zabavama, svadbama i drugim svečanostima – gdje god treba malo podignuti raspoloženje. Ali ih sve češće zovu i na velike pozornice, uglavnom kao predgrupu već afirmiranim bendovima. Sigurnim korakom idu one kamo su krenule, jer na repertoaru imaju ponešto za svačiji ukus. Ne samo da sretno kombiniraju različite glazbene stilove – od bavarske narodne glazbe do sambe, folka ili popa, već interpretiraju i vlastite pjesme.

Svih šest nadarenih tinejdžerki podrijetlom su iz Ostallgäua, pa je taj mikrojezični zakutak svijeta od podnožja Alpa do Aitranga njihovo malo glazbeno carstvo. Primjerice, uvijek im je draže reći “do dieba”, “do dunda”, “do hinda”, nego “dort” (tamo), “dort unten” (tamo dolje) i “da hinten” (tamo nazad)… Dijalekt im je mnogo zvučniji i ritmičniji od standardnog govora, ili kako kaže Harald, u njemu jednostavno ima više melodije.