Brežice, dvorac i muzej

Posavski muzej, smješten u veličanstvenom dvorcu plemićke obitelji Attems u Brežicama, postoji već više od sedam desetljeća i ponosi se nizom vrijednih zbirki.

 

Područje što ga omeđuju rijeke Mirna, Sava, Krka i Sutla, odlikuje se pitomim krajolikom, u koji se upravo idealno uklapaju romantični obrisi niza dvoraca. Još od srednjovjekovlja oni su prirodno uklopljeni u život stanovnika, jer se on redovito i odvijao u nekoj sprezi s potrebama i aktivnostima seoskog plemstva. Kroz Posavje se nižu: Rajhenburg, Mokrice, Podsreda, Sevnica…

Brežice su među najočuvanijima, svakako i zato što su dugi niz godina dom muzeja, koji nudi na uvid širok vremenski i tematski raspon. Ima bogatu arheološku, etnografsku, umjetničku i povijesnu zbirku, uz poseban odjel za povijest, te konzervatorsko-restauratorski odjel i knjižnicu.

Dvorac Brežice je građen u 16. stoljeću, a ime mu svakako potječe od umanjenice slovenske riječi “breg” za obalu rijeke, što se svakako odnosi na dvije najbliže: Savu i Krku. To je sasvim primjereno, jer je smješten na uzvisini lijeve obale Save, koja dijeli pokrajine Štajersku i Kranjsku. Najvjerojatnije je tu postojala obrambena drvena utvrda još u 12. stoljeću, a njoj nadomak je niknulo veće naselje, koje je 1353. dobilo povelju o gradskim pravima.

Pouzdano se zna da je najnoviji dvorac podignut na ostacima prethodnika, srušenog za slovenske seljačke bune 1515. Kad ga je prema vlastitom ukusu gradila obitelj Attems, pretvorila ga je u rezidenciju. U njoj se razlikuju prostori namijenjeni stanovanju i oni reprezentativni. Takva je posebice Viteška dvorana, jedinstveni primjer baroknog svjetovnog zidnog slikarstva u Sloveniji. Kako ističe direktorica Posavskog muzeja ALENKA ČERNELIČ KROŠELJ: “Nekoliko godina nakon stvaranja Viteške dvorane, Attemsi su se pobrinuli i za oslikavanje kapele Sv. Križa te izuzetnog dvokrakog stepeništa, koje je više svjetovno.”

Muzej se smjestio u zgradi dvorca od 1949. a njegovom osnivaču, prvom i dugogodišnjem ravnatelju do 1963., kolekcionaru Franji Stiplovšeku, posvećen je završni dio današnjeg postava. Vrijedno je spomenuti da se od tada kontinuirano obnavljaju brojni freskopisi na zidovima i svodovima. Otkako se kulturne institucije dijelom samofinanciraju, uprava dvorca pruža mogućnost za vjenčanja, koncerte, kulturne priredbe i svečanosti, radionice…