Ilustrator Zvonko Čoh

Zvonko Čoh jedan je od najprepoznatljivijih slovenskih ilustratora posljednjih desetljeća. Susrećemo ga na naslovnicama novina, u časopisima za djecu i mladež, a zapažen mu je i opus slikovnica.

 

Prvi slovenski cjelovečenji animirani film “Socijalizacija bika” ugledao je svjetlo dana 1998. Potpisao ga je autorski dvojac Zvonko Čoh i Milan Erič. “Bilo je to jedno od najljepših razdoblja u mom životu”, prisjetio se ovaj prvi u intervjuu za tjednik “Delo” nakon dosta godina. “Milan i ja mislili smo da izmišljamo nešto novo, iako je, naravno, animirani film tada već bio vrlo razvijen. Ovaj dugotrajan i naporan posao bio je vrlo ispunjavajući za nas obojicu.” Bila je to tek prva u nizu animacija Zvonka Čoha, zapravo korak dalje od ilustracije, kojom se zasluženo proslavio i osvojio mnoge nagrade.

Među njima su i dvije nagrade za životno djelo: “Sašo Dobrila” Slovenskog udruženja animiranih filmova, dodijeljena mu za koautorstvo s Eričem, te “Levstik” izdavačke kuće “Mladinska knjiga” za dostignuća na području književnosti za djecu i mladež, koju je podijelio s Miroslavom Košutom. 

Koliko god priznanja stajalo iza njegova rada, Čoh vidi svaki zadatak kao neponovljiv izazov, pa ga zato najviše brine kako odgovoriti s jednakom razinom originalnosti na mnoštvo narudžbi koje dobiva. Njegov odgovor na takva iskušenja redovito su duhovita rješenja i ugodna iznenađenja, te perfekcionizam, bez razlike je li riječ o čistoj karikaturi, slikovnici, ili pripremi autorske izložbe.

Ilustraciju smatra jednom od metoda pripovijedanja, ili – slijedeći latinsko podrijetlo same te riječi – slikovnim osvjetljavanjem priče. Pritom ilustrator sa svojega individualnog motrišta baca svjetlo na odabrani sadržaj, pomaže ga razumjeti i proširuje mogućnosti interpretacije. Zato su njegove slikovnice uvijek pune sitnih detalja, od kojih neke i ne zapazimo pri prvom viđenju. Karikaturu pak smatra osvjetljavanjem stvarnosti.

Tajna uspjeha njegovih ilustracija priča za djecu svakako počiva na ozbiljnom pristupu, poštovanju s kojim pristupa radu za njih. Posebno mu je stalo do kritičnosti prema hiperprodukciji kiča kojim dosta izdavača nastoji olako zadovoljiti još neizgrađen ukus najmlađih kupaca.

Zbirku svojih najboljih djela objavio je pod naslovom “Čoharije”. Oni koji znaju da mu je nadimak Cic, možda su očekivali neku igru s naslovom “Ciciban”, ali on se nije htio miješati u poznatu pjesmicu Otona Župančiča