Pleterske štimance, akustične vaze

U potrazi za slovenskim kulturnim nasljeđem, jedan je glazbeni stručnjak stigao i do Pleterja. Rezultat: prvi je postigao da zvuk bude proglašen dijelom zaštićene kulturne baštine.

 

Kad je Janez Jocif, stručnjak za povijesnu glazbu i ples, ušao u staru gotičku crkvu kartuzijanskog samostana u Pleterju i čuo u njoj kako zvuči ljudski glas, shvatio je da je na jedinstvenom mjestu. Uz pratnju glazbala, doživljaj je rastao i umnažao se s uvođenjem višeglasja.

Kako već godinama istražuje srednjovjekovnu glazbu, a sam izrađuje i glazbala iz različitih razdoblja, nastojeći razotkriti tajne srednjovjekovnih majstora građevinarstva, znao je da je na pravom tragu. Rješenje zagonetke našao je u akustičnim vazama, koje su ugrađene u zidove crkve, upravo s tim ciljem.

Ovdje ih zovu štimance, ali nisu slovenska posebnost. Slični regulatori akustike poznati su diljem Europe i zapravo nije čudno što su stigli i do ovoga bisera povijesti crkvene arhitekture.

Zahvaljujući njegovom istraživanju, utvrđeno je 75 glinenih mijehova s rupicama, raspoređenih na različitim mjestima tako da postižu posebnu kvalitetu zvuka ovisno o mjestu na kojemu se izvođač nalazi. Oni zapravo služe kao neka vrsta zvučnih filtara čija je namjena da pročišćavaju zvučnu situaciju mjesta, pogotovo kod nižih frekvencija. Tako oslobađaju mjesto za više frekvencije, koje su ključne za vokalne izvedbe, i stvaraju eho od osam sekundi.

Nekoć su štimance, kao akustični fenomen,  bile namijenjene liturgiji, a danas se u Pleterju organiziraju svjetovni koncerti i radionice za upoznavanje gregorijanskih korala i notnih modaliteta.

Posebno glazbeno iskustvo pružaju djela modernih skladatelja, a među onim slovenskima neki ih rade tako da su namijenjena izvođenju upravo na ovome mjestu.