Nasljeđe oca Ante Gabrića

Ako bismo tražili povijesno najznačajniju, ali i najomiljeniju, osobu iz Metkovića, u vrhu bi svakako bio otac Ante Gabrić: misionar u Indiji tik uz Majku Terezu.

 

Otac Ante Gabrić posljednji je svećenik među Hrvatima koji čeka proglašenje blaženim. Postupak je pokrenuo zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, na stotu obljetnicu njegova rođenja 28. veljače 2015., godinu dana prije nego što je kanonizirana i tako postala sveticom Majka Tereza, čiji je najbliži suradnik bio desetljećima. I za to je imao dobre razloge.

Gotovo cijeli svoj život otac Gabrić proveo je u najsiromašnijim prekomorskim zemljama, a glavninu u Indiji, gdje je našao pravo mjesto za sebe.  Ondje je osnovao misiju i iz nje pomagao najsiromašnijim ljudima, bez obzira na to jesu li katolici, hindusi ili muslimani. Pogotovo je držao do stvaranja uvjeta za što zdraviji život djece, bilo da su bez roditelja, ili iz mnogočlanih obitelji, gdje se malo tko stigne baviti problemima u njihovu odrastanju. Osnovna škola u mjestu Kumrokhali do danas nosi ime “Otac Ante Gabrić”.

U svojoj misijskoj postaji “Maria Polli” u Boshontiju, gdje je zaređen za svećenika 1943., pokrstio je na tisuće ljudi. Ondje je i pokopan po vlastitoj želji, sa šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i bočicom Jadranskoga mora, nakon što je umro u Kolkati 20. listopada 1988.

Zašto je priča o njemu važna i danas? Jer je njegov dobri duh još uvijek itekako živ u rodnome gradu, iz kojeg je još kao mladić zaplovio u nepoznato još u doba parobroda.

Gotovo svaka dobrotvorna organizacija u Metkoviću nosi njegovo ime. A njegova je rodna spomen-kuća upravo na putu obnove kako bi postala muzej, svetište i sastajalište hodočasnika. U njoj ih dočekuje najprimjerenija domaćica: nećaka oca Gabrića, koja čuva zbirku dokumentarnih snimaka, te originalnih pisama iz Indije, što ih je baka redovito čitala djeci goleme obitelji koja je tu živjela, a u nekim trenucima ih je znalo biti i dvadesetak.