Čišćenje jezera Auensee

Akcija skupljanja smeća iz jezera Auensee kod Königsbrunna uobičajeno je godišnje pospremanje u prirodi, kao i kod kuće. Problem je u tome što okoliš svake godine vapi za ovakvim čišćenjem.

 

Ronioci bavarske udruge “Die Untertaucher” bave se različitim podvodnim aktivnostima. Za svaku od njih valja im proći posebnu obuku, pa je tako i s onom za podvodnu zaštitu prirode. Redovito održavaju tečajeve za to, a isto tako redovito organiziraju akcije prikupljanja smeća po jezerima. Pomislili biste da su najugroženija ona jezera koja su uobičajene turističke mete. Ali iznenadili biste se vidjevši što sve iz okolnih kućanstava, radionica, pa i tvornica, završi na njihovom dnu.

Dični čistači i prečesto otkriju prave strahote i u šumi oko jezera, a mnoge se ukažu upravo ujesen, kad opadne lišće s gustog grmlja i ostalog niskog raslinja: unaokolo leže papirnati tanjuri, plastične čaše, limenke i boce svake vrste, kartonske kutije, pune pelene zagurane među granje s kojega vise trake toalet-papira…

Slikovito jezerce, okruženo drvećem i ljupkim čistinama usred šume Lechau, omiljeno je izletište. Zapravo nije službeno namijenjeno kupanju, a kako ono nije izrijekom zabranjeno, uvijek se nađe plivača na vlastiti rizik. Navečer se, pod kosim sunčevim zrakama, zna vidjeti i film ulja za sunčanje na površini vode.

Cijelo jezero leži u užoj zoni područja zaštite pitke vode. Nalazi se između druga dva jezera: ono sa zapadne strane je dio prirodnog rezervata “Lechtal Nord”, a sa istočne rezervata “Lechauwald bei Unterbergen”. I sve je to lijepo označeno primjerenim putokazima. Na ostalim znakovima su natpisi koji ukazuju na pravila ponašanja: “Molimo, ponesite smeće kući sa sobom”, “Zabranjeno je ložiti vatru”, “Molimo, nemojte paliti roštilj”, “Držite pse na uzici”.

No, očito te table malo tko čita. Roštilji rade do kasnih večernjih sati, ispijene boce ostaju gdje se zateknu, psi slobodno trče, plivaju u vodi i trče šumom, gdje često plaše djecu. Postoji i znak “Prekršitelji će se kazniti novčanim kaznama”, ali čini se da se to ne shvaća ozbiljno. Kao ni onaj znak koji kaže: “Molimo da automobil ostavite kod kuće” – jer se cesta do jezera često pretvori u parkiralište kilometrima.