Pelješac prije mosta

 

Gradnja pelješkog mosta ima povijesni značaj. Svrha mu je izbjeći prelazak preko teritorija Bosne i Hercegovine na cesti za Dubrovnik. Kraj radova očekuje se do 2020., kad bi Schengenska granica trebala obuhvatiti i Hrvatsku.

 

Koliko je budući most od Komarne do Brijesta važan za Hrvatsku, nije potrebno iznova naglašavati. Ta izravna poveznica krajnjeg juga s ostatkom zemlje, uz promjenu cestovne mreže i prateće infrastrukture, također znači nove poslovne potrebe i prilike, pa i nove životne navike domaćeg stanovništva.

Ekipa HRT-a željela je zabilježiti trenutak stvarnosti upravo na razmeđi dvaju doba: prije mosta i poslije mosta. Zato je na kraju ljeta 2018., kad su se graditeljski radovi počeli konačno zahuktavati, krenula pelješkim stazama, u potrazi za mjestima i ljudima koji čine svojevrsnu povijesnu osobnu kartu toga najvećega dalmatinskog poluotoka.

Svakako najpoznatiji pelješki krajolik je Malostonski zaljev, gdje se rijeka Neretva ulijeva u more, stvarajući idealne uvjete za uzgoj školjaka. Srednovjekovne zidine oko njega izgrađene su u biti upravo zato da bi štitile najstariju i najveću tvornicu soli na Mediteranu, koja je sve do danas sačuvala prirodni proces proizvodnje sušenjem morske vode.

Najbliža mu je trajektna luka na sjevernoj obali Trpanj, čija se plaža Vrućica smatra jednom od najljepših u regiji. A pogled prema otvorenom moru pruža se s južne obale preko puta, iz Trstenika, odakle su se oduvijek izvozili poljoprivredni proizvodi. Tijekom minulih stoljeća, Pelješac je bio “trbuh” Južne Dalmacije. To se nasljeđe tek naslućuje u Lovištu, gdje su tradicionalno uzgajali goveda i ovce, a sad u selu živi samo jedan stanovnik i njegove tri krave.

Donja Banda i Potomje poznati su po najkvalitetnijim vinima sorte Plavac Mali, koja se ovisno o položaju vinograda zovu Postup ili Dingač. Na uzvisini među njima je Janjina, selo poznato po maslinicima, dok se iz Kune otvara vidik prema pejzažima, što ih je ovjekovječio Celestin Medović oko 1920., a ostala je do danas dom umjetnicima. Orebić u zaljevu ispod nje, s plemićkim vilama kapetana iz doba jedrenjaka, novim je jedriličarima i surferima zanimljiv zbog ruže vjetrova u kanalu na putu prema otoku Korčuli.

 

Tijekom ovoga kreativnog lutanja, uz autorsku podršku Sanje Pražen, vrhunska snimateljska vještina Damira Bednjanca dolazi do punog izražaja, a montažerka Irena Korpes složila je to obilje izvrsnih slika u impresivnu cjelinu. Ovdje smo je podijelili u šest zasebnih petomitnutnih priča, koje u naravi čine nerazdruživu cjelinu, a mogu vas voditi od mjesta do mjesta onim putem i redoslijedom koji sami odaberete.

 

 

1.   Ispred nas je poluotok dug 65 i širok samo 6 kilometara…

 

2.  Kamen, sol i školjke – blago malostonskog zaljeva

 

3.   Zimi je u tim uvalama samo nekoliko desetaka ljudi, a ljeti su prepune.

 

4.   Zelenim stazama od mora do polja: loza, maslina i smokva.

 

5.   Vjetar u jedra, pogled naprijed. Valovi su uvijek donosili nešto novo .

 

6.   Novim mostom doći će i novi ljudi. Otočanima valja sačuvati stare vrijednosti.