Tajna gradnje furlanskog suhozida

Suhozid, nekoć čest diljem pokrajine Furlanije, dio je mediteranskog krajolika. Sad ga općina i ekomuzej Artegna vraćaju na području kaštela što ga volonteri pažljivo obnavljaju godinama.

 

Neke građevinarske tehnike iz prošlosti još su uvijek prilično rasprostranjene na mnogim mjestima gdje se osjeća blizina Jadranskoga mora. Jedna je od njih i vještina gradnje suhozida, koja se može smatrati jednim od prvih ljudskih pokušaja modificiranja okoliša, ponajprije radi stvaranja skloništa od vremenskih neprilika ili razgraničavanja posjeda. Suhozidi se susreću kod svih velikih antičkih kultura, od Grčke do Staroga Rima, a mogu se pratiti sve do kontinentalnih predjela Europe, dijelova Latinske Amerike na zapadu – posebno u Peruu, ili na Dalekom istoku do Kine.

U Italiji se, pak, mogu uočiti različite vrste suhozida, ovisno o uporabnoj namjeni ili načinu izrade. Često se razlikuju posebnosti načina gradnje od pokrajine do pokrajine, a svaka od njih nastoji očuvati i zaštititi to važno kulturnopovijesno nasljeđe talijanskoga sela. Zanat je to koji se oduvijek prenosio s koljena na koljeno, pa se njegov sveprisutni rezultat tijekom stoljeća toliko uvriježio u sliku okoliša da se smatra dokazom izvornog krajolika nasuprot novovjekim betonskim konstrukcijama.

No, umjesto da se suprotstavljaju najmodernijim građevinskim tehnikama, mnogi majstori talijanske škole suhozida razvijaju svoje umijeće dodajući nove materijale bogatstvu prirodnih resursa i prilagođavajući se novim alatima. Ipak, najbolji među njima prepoznaju se po tome što su u stanju napraviti dovoljno čvrst suhozid obradom i uklapanjem svakog pojedinog komada kamena, bez trunke veziva.

Upravo je takav Gianni Lepore iz Montenarsa, jedan od voditelja škole suhozida u Artegni, koja postoji već nekoliko godina, otkako se obnavlja tamošnji srednjovjekovni kaštel.

 Taj je besplatni tečaj otvoren za sve zainteresirane, a cilj mu je pružiti polaznicima osnovna znanja i praktične savjete o tome kako kombinirati bitne strukturne aspekte i estetske komponente kamenih pregrada koje su od neprocjenjive koristi za upotpunjavanje obradivih površina, regulaciju voda i smanjenje erozije tla, a pritom se savršeno uklapaju u okoliš. Čine to uz punu podršku nacionalnog ogranka Svjetskoga saveza za terasaste krajolike, zaslužnog za razvoj koncepta ekomuzeja.