Selo Sappada, filmska scenografija

Sappada je selo u alpskoj dolini na granici između talijanskih pokrajina Furlanije-Julijske krajine i Veneta, 1250 metara nad morem. Zašto je privuklo ekipu iz Hollywooda?

 

Ovo planinsko mjestašce zapravo ima više imena: talijansko Sappada, slovensko Plodnar i njemačko Plodn, koje dolazi od prvotne verzije Bladen (oštrica) ili Pladen (visak). Moglo bi se spekulirati jesu li ga tako nazvali prvi doseljenici iz okolice nekih njemačkih srednjovjekovnih burgova upravo zato jer se nalazi usred visokih planinskih grebena, no jedno je nepobitno: ovdje sve odiše njemačkim nasljeđem.

Oko tisuću i pol stanovnika čine pravi jezični otok starinskoga dijalekta koji bi malo tko razumio i u pradomovini, odakle je početkom 11. stoljeća stiglo petnaest tirolskih obitelji. Njihovi se potomci i danas međusobno sporazumijevaju upravo tim jezikom, dok u službenim prilikama ravnopravno koriste suvremeni njemački ili talijanski jezik.

Tipična je i seoska arhitektura: drvene kuće s ukrasnim rezbarijama i jednostavnim skulpturama, tablama na kojima je prezime obitelji napisano goticom, glinenim vrčevima punim pelargonija na trijemovima ili u dvorištima… Neki stariji ljudi nose tipične narodne nošnje i pri svakodnevnim poslovima, a većina ih ima spremne u ormarima za nedjeljnu misu ili svečanosti, upravo kao i svi ostali Tirolci.

Ta zajednica, koja je ljubomorno očuvala kulturnu, jezičnu i arhitektonsku baštinu usred prizora koji kao da su oživjeli sa starih razglednica, pokazala se idealnom za scensko okružje kakvo je tražio američki redatelj Terence Malick kad se spremao snimati svoj posljednji film “Skriveni život” (A Hidden Life) iz 2020. Tema je istinita priča – slučaj austrijskog katolika Franza Jägerstättera, koji se odbija boriti u uniformi Wehrmachta jer prezire Hitlera, te doživljava razne gadosti od mještana St. Radegunda, dovodeći u opasnost i vlastitu obitelj, sve dok Njemačka ne izgubi rat i povijesne se karte ne podijele iznova.

 

Posve očekivano, Sappadi je dodir Hollywooda donio golemu popularnost, tako da se sad mora donekle boriti za održanje kulturne samosvojnosti zbog koje ju je stekla – pogotovo tijekom skijaške sezone, kad se ovamo slije i do deset tisuća gostiju.