Potomci panonskih kauboja

U proljeće, kad se priroda probudi, obitelj Cseppentő mora preseliti svojih 90-ak bikova, krava i junica sa zimskog hranilišta na ljetni pašnjak Ópusztaszer. To je prava pustolovina!

 

Tjeranje životinja u mnogim Mađarima budi osjećaj povezanosti sa starim vremenima kad su stoku čuvali panonski jahači. Uzgajivački narodi u sedlima su praktički živjeli cijele godine, a na prijelazima toplih i hladnih godišnjih doba selili svoje rogato blago. Danas ih neki zovu panonskim kaubojima, a oni su to radili davno prije prije planetarne popularnosti američkih kauboja. Uzgajivačka obitelj Cseppentő diči se s nekoliko svojih plemenitih pasmina konja, među kojima se posebno ističe Akhal Teke.

Podrijetlo te vrste seže u daleku prošlost, prije dvije do tri tisuće godina, u srce nepreglednih europskih stepa, koje su predstavljale granicu velikih drevnih kultura, a Put svile se odvajao prema carstvima Delekoga istoka. Trgovina među središtima antičkih civilizacija odvijala se ponajviše uz pomoć konja dok je nisu preuzeli brodovi.

Na te bitne povijesne pojedinosti podsjeća i otac “klana” Cseppentő na njihovim mrežnim stranicama Ópusztaszeri akhal ménes, gdje opisuje kako je sve krenulo 1985. od jedne ideje i dva konja.

Najprije je bilo sportsko jahanje, a njihov Mustafa bio je jedini pastuh Akhal Teke u Mađarskoj. Kad je došlo vrijeme za njegovo parenje, morali su mu naći družicu, a to se ponavljalo uvijek već prema konjskoj ćudi i potrebama. Kad bi vidjeli da imaju početak prave ergele vrsne ždrebadi, odluka o prelasku na stočarstvo kao da je došla sama od sebe. Danas su svi konji na imanju u nekoj vrsti krvnog srodstva s tim pradjedom.

Ono što je najvažnije jest da su to sve radni konji, a ne ukrasne životinje za pokazivanje i poneki krug jahanja. Jer tako se zaista njeguje tradicija i pasmini osigurava budućnost.

Ovdje se nude razne vrste treninga, a svi podrazumijevaju puno vremena provedenog u sedlu i svladavanje vještine gradnje jurti na usputnim prenoćištima. Tako polaznici tečajeva postaju pravi pomoćnici u radu oko stada goveda. To je posebno iskustvo i jedinstvena pustolovina. A ona u potomcima nomadskih plemena opet budi ono iskonsko – kretanje od brda do brda, od rijeke do rijeke, širom stepskih prostranstava…