Betlehem u Gornjoj Falačkoj

U jednom njemačkom selu priređuju neobičan igrokaz pod vedrim nebom, prizivajući na svoj način biblijski put Marije i Josipa u Betlehem.

 

Najslavniji biblijski prognanički par – Marija i Josip, koji uzalud traže prenoćište na putu u Betlehem… Njihova priča pruža trajno nadahnuće za zanimljiv običaj u Gornjoj Falačkoj.

Naime, cijelo mjesto Neusath-Perschen uređeno je kao muzej, a tu se tijekom Došašća uprizoruje igrokaz u kojemu sudjeluju naturščici, u pravilu stanovnici samoga mjesta.

Sve je zamišljeno kao pokretni kazališni događaj, u kojemu gledatelji prate radnju hodajući za kostimiranim likovima. To su, dakako, Marija i Josip, koji traže prenoćište od farme do farme. Odbijaju ih svi redom, a jednu od većih uloga među seljanima ima krčmar.

Neobično je u ovome uprizorenju što se u jednoj od uloga pojavljuje vrag, kojega u pravilu nema u božićnim komadima temeljenima na biblijskim prispodobama. U ovome je on on zapravo utjelovljenje ne samo zla i prijetnje, nego i upozorenja ljudima kako je lako u trenutku tuđe nevolje postati bešćutan i samoživ. Time na neki način predstavlja i glas savjesti.

 

Sad je ovo sve već lijepo uhodan kulturno-zabavni običaj. Ali on u novije vrijeme dobiva i vruće suvremene društveno-političke konotacije.

Naime, tema izbjeglištva, uzaludnog traženja utočišta i oslanjanja na gostoprimstvo stranaca, neugodno podsjeća na prizore iz vijesti. Problem ljudi prognanih iz vlastitih domova, koji u zemljama gdje se zateknu izazivaju kod jednih sažaljenje, a kod drugih bijes, čini se, u biti se nije promijenio niti dvije tisuće godina nakon nastanka Nogova zavjeta.