Dom pravih ljubavnika iz Verone

Ariis je malo mjesto, ali ima svoj biser: vilu Ottelio Savorgnan. Danas oronula, još čuva priču, koja je bila najvjerojatnije stvarno nadahnuće za možda najslavnije ljubavnike svjetske književnosti.

 

Naselje Ariis upućeni će znati potražiti u općini Rivignano Teor u pokrajini Udine. I ondje u gustom zelenilu parka pokraj rijeke Stelle stići do zaštićenog spomenika kulture – srednjovjekovne palače od karakteristične crvene cigle, kakvih se nalazi širom Italije. Reljefi na njezinu pročelju i ostalo znakovlje, uključujući i obiteljski grb, ukazuju na plemenito podrijetlo prvih vlasnika.

Doista, loza Savorgnan dugo je živjela u ovom mirnom i zaklonjenom krajobrazu nadomak lučice u kojoj su njezini muški izdanci trgovali solju. Žene su se, dakako, bavile održavanjem posjeda i kućnim vještinama, čitanjem, vezom, uz učenje sviranja i plesa. Jer balovi su na svim europskim prostorima u to doba bili glavni društveni događaji. I eto izvrsnog okružja za romantičnu priču, kakvu je iskopao slavni William Shakespeare, kao predložak za jednu od svojih drama kojima je osvajao kazališnu publiku 16. stoljeća: o furlanskim ljubavnicima Romeu i Juliji. Njezino je poprište lako premjestio iz malenog neuglednog seoskog mjesta u poznatiji i raskošniji grad u njegovoj neposrednoj blizini – Veronu.

Djelo je prvi put objavljeno u 1597. a engleski je profesor Cecil Clough, nakon najnovijih istraživanja, zaključio da su protagonisti Shakespeareove tragedije bili Lucina Savorgnan, koja je u vili provodila ljetne praznike, i Luigi Da Porto iz roda moćnih udinskih velikaša. Mladi su se upoznali u palači Savorgnan u Udinama na karnevalu 1511., zaljubili su se i zaručili. Ali, sreća im nije bila sklona: Luigi je nekoliko mjeseci poslije bio teško ozlijeđen u boju i ostao nepokretan, a Lucinu su prisilili da se uda za rođaka Francesca Savorgnana. Ratnik, ali i pisac, s Luigi je svoju tužnu sudbinu opisao u noveli “Julija i Romeo”, promijenivši imena kako bi prikrio da je to autobiografsko djelo. Ona je doživjela razne inačice, sve do najpoznatije Shakespeareove verzije.

 

Danas je tu akvarij Ariis, slatkovodni muzej kojim upravlja lokalni Ribolovni savez, a ulaz je besplatan. Prikazuje riječni tok od izvora do ušća, krajolike tipične za gorski gornji riječni tok, koji prelaze u tromu ravničarsku rijeku, sve do završne dionice u kojoj je bočata voda. Tu je i minijaturna močvara, trska i blato, gdje se može vidjeti velike ribe, ali i majušne gambuzije.