Škola za vučne pse u Trbižu

Trbiška Bela Peč među najhladnijim je mjestima u Italiji. Ta planinska prostranstva s dugim zimama idealna su za školu pasa za vuču po snijegu i njihovih profesionalnih vodiča.

 

Redoviti posjetitelji Kranjske Gore i talijanskog Trbiža znaju kako je ondje, uz brojne staze za skijanje i skijaško trčanje, moguće doživjeti pravu zimsku idilu sa psima, koja neodoljivo podsjeća na zimske ekspedicije na hladnom sjeveru našega planeta. Naime, na tome području oko Fusinskih jezera, gdje se veličanstvene gore uzdižu nad Furlanijom–Julijskom krajinom, Austrijom i Slovenijom, posjetitelji svih dobnih skupina mogu se pobliže upoznati sa snježnim sportom, danas internacionalno nazvanim “mushing”.

Ovdašnja škola za obuku vučnih pasa i njihovih vodiča, službeno nazvana “International mushing school”, posjetiteljima pruža iskustvo upravljanja sanjkama koje vuku sibirski haskiji slikovitim stazama što krivudaju kroz bogate crnogorične šume. No, ima tu i drugih psećih vrsta, koje su se dokazale pogodnima za ovakve aktivnosti. Vlasnik škole Ararad, s bratom Armenom i suprugom Monicom, vodi golemo uzgajalište nordijskih vučnih pasa, posebno prilagođenih niskim temperaturama.

Sve troje su iskusni vodiči i natjecatelji – godinama sudjeluju u najvažnijim svjetskim sanjkaškim natjecanjima sa psima, uključujući i legendarnu Aljašku utrku na 1200 km. A sami uvijek potkraj veljače organiziraju radionicu i natjecanje pod nazivom “Sleddog Baby – Junior Musher” za najmlađe polaznike od 5 do 14 godina. Uz djecu iz najbližih talijanskih pokrajina, najviše ih dolazi iz susjedne Slovenije i Austrije. Prvo što moraju savladati jest kako se održati na sanjkama koje jure kroz snijeg. Valja se dobro držati za ručicu, a ako psi postanu prebrzi može ih se zaustaviti kočeći jednostavno nogom, no ako to nije dovoljno, postoji sidro koje treba u snijeg baciti, te će se ono zaglaviti u snijegu i prirodno zaustaviti pse.

Učitelji objašnavaju pravila najprije na engleskom, ali glavni šef govori također njemački, hrvatski i slovenski.

ARARAD KHATCHIKIAN ističe važnost upoznavanja prirode svakog pojedinog psa, kako bi najbolje funkcionirao u skupini: “Neki psi odmah pokažu svoj karakter vođe, pa ih stoga u zaprezi smještamo u prvi red. Drugi su više plahi, vole trčati i vući, pa im više odgovara da su u pozadini. No, najvažnija je uloga ljudskog vodiča pasje zaprege: vođa si ekipe, a ujedno i njen dio, jer pomažeš psima, potičeš ih ili smiruješ. To je potpuna interakcija.”