Dobri duh nacionalnog parka Krka

Rijeka Krka lijepa je u svako doba godine, ali je najljepša zimi kad nabuja. Nacionalni park godinama je nadgledao i proučavao doktor Drago Marguš, koji je ondje upravo odradio svoj radni vijek.

 

Tko god je ikad čuo za rijeku Krku u Šibenskom zaleđu, svakako je čuo i za Skradinski buk ili Burnum. Prvo je vrhunac prirodnih ljepota, a drugo prijelomni arheološki nalaz iz rimskog doba. Ta mjesta, koja su uobičajeni cilj znanjem potkovanijih posjetitelja nacionalnog parka, već su gotovo 40 godina radno mjesto doktora biologije Drage Marguša.

Svakodnevno ih je nadgledao i proučavao, pa nije čudno da ga mnogi zovu dobrim duhom Krke. Nekoliko dana prije odlaska u mirovinu, on je našu snimateljsku ekipu proveo kroz to zaštićeno područje, koje ostavlja u nasljeđe mlađim biolozima i rendžerima. Na svakom koraku zastaje; pokazuje stvari koje bi neupućenom posjetitelju zasigurno lako promakle i daje objašnjenja nalik najzanimljivijim pripovijestima.

Nacionalni park nije samo područje zaštićene prirode, već i javna ustanova, kojom valja mudro gospodariti te strateški planirati aktivnosti koje će donijeti materijalnu korist državnoj blagajni, bez nanošenja štete okolišu i povijesnim vrijednostima. Samo prethistorijskih spomenika na tome području ima više od sedamdeset. Ne treba posebno naglašavati koliko je važno osigurati diskretan nadzor posjetitelja kako se ne bi nesavjesno ponašali, niti makar i nesvjesno naškodili osjetljivoj prirodnoj ravnoteži.

I napokon, valja uvijek imati na umu da su na području nacionalnog parka tradicionalno naseljena mjesta, u kojima ljudi imaju svoje vjekovne navade i običaje. A oni nisu oduvijek bili u skladu s novim ekološkim načelima. Upravo je zato presudno u kakvom su odnosu s njima stručnjaci javne ustanove.    Dr. Marguša su navikli smatrati ponajprije prijateljem. Na njegovim je nasljednicima da se takav odnos održi i dalje razvija.