Škocjanske jame zovu geologe i turiste

 

Usječene u kršku visoravan na sjeveroistoku Slovenije, Škocjanske jame su najveći poznati podzemni kanjon na svijetu. Primjer je to krša nastalog na spoju nepropusnog flišnog i propusnog vapnenca, gdje su se na vrlo malom području razvili brojni krški oblici: rupe, potonuća, prirodni mostovi, klisure, prolazi prekriveni nasipima kamenja, izvori… Spoj tih pojava na tako malom prostoru bio je dovoljan da zadovolji znanstvene kriterije i nađe se 1986. na UNESCO-vom popisu nalazišta svjetske prirodne baštine.

Ljepotom se posebno ističu Velika i Mala dolina, gdje bioraznolikost tvori doista čaroban podzemni svijet. Naime, zbog posebnih mikroklimatskih uvjeta, tu se razvio izvanredan ekosustav u kojem se susreću mediteranski, submediteranski, srednjoeuropski, ilirski i alpski biogeografski elementi. Primjerice, jedan pored drugoga rastu alpski planinski jaglac (Primula auricula) i mediteranski gospin vlasak (Adiantum capillus-veneris).

Područje također ima veliko kulturno i povijesno značenje, jer je bilo naseljeno još od mezolitika. Dugotrajan suživot čovjeka i prirode ogleda se u tipičnom krškom kulturnom krajoliku, uključujući poseban obrazac naselja i kršku arhitektonsku baštinu. Znanstvena istraživanja dovela su i do probijanja turističkih puteva kroz Škocjanske jame. Prvi upis u knjigu posjetitelja zabilježen je prije dva stoljeća.