Réka, iznad i ispod zemlje kroz tri države

Talijanski Timavo, furlanski Timâf, njemački Recca Fluss, slovenski Timava ili jednostavno Réka – rijeka je triju država. Izvire ispod Snežnika na hrvatskome kršu, a gubi se i pojavljuje sve do ušća u Tršćanskom zaljevu.

 

Njezin izvor u bujnoj bukovoj šumi u Hrvatskoj poznat je kao Vela voda. Potom ova čudna rijeka mirno teče kroz Sloveniju, da bi spektakularno nestala u veličanstvenim ponorima Škocjanskih jama, a onda opet, nakon 45 kilometara podzemnih putova, iznova izašla iz tla na talijanskom sjeveroistoku kao Timava i u samo dva kilometra stigla do mora. To je najkraća rijeka u Europi, ali svojim vanjskim tokom najduža ponornica na slovenskom kršu – 89 km.

U davnim vremenima mislilo se da iz nje nastaje Jadransko more. Po njoj je nazvano rimsko naselje Fons Timavi. Spominjali su je antički pisci. Recimo, Vergilije je pisao kako ona ima devet izvora, dok Livije govori o području Lacus Timavi, koje odgovara obalnom pojasu između dvaju današnjih mjesta: San Giovanni di Duino i Liserta. Plinije, pak, spominje dva otočića na rubu lagune – Insulae Clarae, na kojima su se nalazile rimske vile i terme. Po tome se može zaključiti da je ovaj kraj, bogat prirodnim ljepotama, tada bio trgovačko i prometno središte.

Tu su se križali kopneni i morski putovi – rimske cestovne mreže spajale su Akvileju i Targeste, odakle se odvajao put za Emonu (današnju Ljubljanu) kroz dolinu Vipacco. Kasnije, u vrijeme Austro-Ugarskoga carstva, rijeka Timava bila je granica između austrijskoga primorja i pokrajine Kranjske. U današnje vrijeme ona dijeli dvije različite ekološke zone: vapnenačke litice slovenskoga krasa i blatne lagune oko talijanskoga grada Monfalconea.

 

Posebnost ovoga vodotoka, koji se velikim dijelom krije pod zemljom, pa se opet pojavljuje poput posve novog izvora, potaknula je maštu mnogih umjetnika, ali i zavarala mnoge znanstvenike kroz povijest. Stoga je dugo ostalo nerazjašnjeno pitanje o koliko je rijeka zapravo riječ, sve dok njemački priroslovac Philipp Clüver, tvorac historijske geografije, 1610. nije iznio hipotezu kako je riječ o jednoj jedinoj ponornici.