Budućnost s mirisom češnjaka

Mladi supružnici Antonac jedini su stanovnici istarskog sela Kaligarići, usred plodnih njiva. Žive od uzgoja češnjaka. Sade ga u kasnu jesen, a beru u rano ljeto. I dobro im je…

 

Općina Oprtalj jedna je od najmanje naseljenih u hrvatskom dijelu Istre, s manje od tisuću stanovnika. A selo Kaligarići bilo je posve napušteno do prije nekoliko godina, kad se doselio bračni par Antonac. Odlučili su osnovati obitelj i posaditi češnjak, puno češnjaka. Ali ne bilo kakvog, već autohtonog istarskog crvenog češnjaka, koji ima posebnu nutritivnu vrijednost kao prirodni antibiotik i posebnu aromu kao gastronomski sastojak.

Tu je i njegov “prvi rođak”, ružičasti češnjak, a dodali su i malo “daška s juga” – vrgorački češnjak, uglavnom za prodaju restoranima, jer ima veće režnjeve i kraći vijek trajanja.

Ova je vrijedna biljka ušla u sustav proizvoda s oznakom istarske kvalitete IQ (Istrian Quality). Riječ je o inicijativi koja nastoji potaknuti razvoj proizvodnje autohtonih domaćih kultura u cijeloj regiji, pomoći malim obiteljskim gospodarstvima da se probiju na velikom europskom i svjetskom tržištu te tako pridonositi prepoznavanju istarskoga identiteta sa svim njegovim posebnostima i vrijednostima. Ovu oznaku dosad je zaslužilo sedam proizvođača: iz Vodnjana, Cerovlja, Grožnjana, Rovinja i Pazina te čak dva s područja Oprtlja – Antonci i Calabure.

Klaster IQ usko surađuje s Agencijom za ruralni razvoj Istre (AZRRI ) te porečkim Institutom za poljoprivredu i turizam, koji sustavno obavlja znanstveni dio posla nužnoga za registraciju svake sorte i njezinu dalju zaštitu. Tako je službeno pokrenuta i Udruga proizvođača Istarskog češnjaka – “samostalna, nestranačka, interesna društvena organizacija dobrovoljno udruženih fizičkih i pravnih osoba koje se bave proizvodnjom češnjaka i drugih proizvoda iz porodice Alliaceae”. Ljeti ih okuplja Festival istarskog češnjaka u Poreču, gdje se organiziraju radionice pletenja rešti od češnjaka, a slavni kuhari predstavljaju ideje za njegovu primjenu u najrazličitijim jelima.

Ako se pravilno skladišti, istarski svježi češnjak može opstati i dvije godine. Tako je s njim opstala i mala obitelj Antonac. Štoviše, povećala se. Znači li to da je malome gospodarstvu zajamčena svijetla budućnost? Tko zna… Silvija i Dario ne muče se tlapnjama o tome hoće li ih njihovi potomci slijediti u ovome jedinstvenom poljoprivrednom ostvarenom snu. Sad su sigurniji nego ikad: čime god da se odluče baviti, bitno je da djeca od roditelja dobiju ljubav i sigurnost.