Dominique Jurić, umjetnica vitraja

Vitraj, umjetnička tehnika spajanja većih ploha raznobojnog stakla unutar nekih okvira kroz koje prolazi svjetlost, oduševljava ponajprije u crkvama. Ali može biti i posve svjetovno nadahnuće.

 

Dugo se vremena na umjetnost vitraja gledalo kao na sporednu umjetnost. No to spajanje šarenih oslikanih komadića stakla u olovne okviriće zahtijeva posebnu vještinu i nadasve precizno planiranje stabilne strukture unutar glavnog okvira. Najčešće ga povezuju s razdobljem srednjeg vijeka, odnosno gotike, kada je taj medij dosegnuo vrhunac i vrlo važnu poziciju u umjetnosti.

Danas se malo umjetnika bavi tom starom tehnikom, a u Hrvatskoj je među njima jedina žena Dominique Jurić. Staklo je duboko utkano u njezinu životnu priču. Staklarova kći, oduvijek se mogla igrati komadima svih vrsta tih lomljivih prijenosnika svjetlosti, upoznati im osobine, razlike i mogućnosti. Kasnije joj se, kao studentici slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti, činilo logičnim da se okuša i u tehnici koja uključuje materijal koji joj je tako srodan.

A kad je uvidjela da se nitko od kolega ne bavi njime, konačan izbor umjetničke specijalizacije bio je neizbježan.

Dominique je jedina u dugoj povijesti zagrebačke Akademije diplomirala vitraj. 1984. naslijedila je obrt “Staklić”, koji je otac Ivan osnovao još 1955. I danas joj je ta obiteljska radionica najdraži atelier, nakon stručnog usavršavanja u najboljim svjetskim školama vitraja. Radi sve – od sitnih uporabnih predmeta, do golemih apstraktnih motiva. Voli eksperimentirati s materijalima, pa zna kombinirati staklo i metal s okvirima od drva, ili oblike pustiti da lebde slobodno u prostoru koliko god je moguće s obzirom na težinu.

Teme su joj uglavnom vezane za prirodu, biljnji i životinjski svijet, koji prilagođava bojama i svjetlosnim uvjetima prostora kojima su pojedina djela namijenjena. U zagrebačkim javnim prostorima lako ćete naići na predmete iz njezinih kolekcija “Zagreb u staklu”, “Gabrielova božićna galerija” i “Gabrielova uskrsna galerija”, a najveća staklena skulptura joj je u dvorištu Prirodoslovnog muzeja.