Braća Wehner za opstanak planinskih šuma

Aktivisti svjetskih ekoorganizacija uglavnom glasno prosvjeduju, pa su slabije poznati manji lokalni projekti, poput ovoga što ga koordiniraju dva brata iz Würzburga.

 

Oni se ne vezuju lancima za stabla, niti privlače pozornost velikim akcijama prikupljanja plastičnog otpada po planinama. Ali, borba za zdrave planine je stubokom promijenila njihov život. Prije gotovo trideset godina Stephen i Christoph Wehner upustili su se u projekt za zaštitu planinskih šuma. To je najvažniji dio rada ekološke udruge koju vode ova braća, potpuno posvećena prirodi. Ljubav su naslijedili od oca, koji je bio šumar i kod obojice je razvio svijest o tom koliko su planinske šume važne.

U alpskim krajevima ljudi od pamtivijeka ovise upravo o planinskim šumama. One ublažavaju razornu moć snježnih lavina, korijenjem drveća vežu kamenje i sprečavaju odrone tla, za vrijeme kiša apsorbiraju vodu prije nego što padne na zemlju, tako da ne otječe izravno u rijeke koje bi se inače prelijevale, pa tako priječe poplave. Da i ne spominjemo bogatstvo biljnoga svijeta, koji je prava tvornica za proizvodnju kisika, a pruža dom desecima životinjskih vrsta.

Originalnim imenom Bergwaldprojekt zapravo je dobrotvorna zaklada, koja je osnovana 1987. na inicijativu Wolfganga Lohbecka iz njemačke udruge Greenpeace i švicarskog šumara Renata Rufa, nakon alarmantnih vijesti o ugroženosti europskih šuma. Svrha joj je promicanje očuvanja, skrbi i zaštite šuma i kulturnoga krajolika, kao i promicanje razumijevanja veza u prirodi, te međudjelovanja čovjeka i šumskih staništa.

To postižu ponajprije volonterskim radom neprofesionalaca koji svoje slobodno vrijeme rado provode u prirodi, a ne zaziru od teškog rada. Naime, prorjeđivanje pregustih šumskih područja i raščišćavanje zaraslih u korov planinskih putova zahtijeva dosta snage i upornosti. Kako bi uključili što više ljudi u taj koristan posao, organiziraju tečajeve na licu mjesta, gdje ih stručnjaci podučavaju o značajkama i uvjetima opstanka fascinantnog ekosustava planinske šume. Takva “škola u prirodi” može potrajati i 3 do 6 mjeseci između ožujka i studenog, a podrazumijeva provođenje glavnine vremena u kampovima pod vedrim nebom, gdje ciljano formirane skupine odrađuju točno određene zadaće.

Od početka rada, kroz udrugu je prošlo oko 60 tisuća volontera. Rad im je omogućen zahvaljujući članarinama, donacijama, ostavštinama i prilozima vlasnika šuma. Ova neprofitna, neovisna i ideološki neutralna organizacija zasad ima i 25 stalnih počasnih članova, koji, uz Švicarsku i Njemačku, aktivno pridonose očuvanju planinskih šuma u Austriji, Liechtensteinu, Španjolskoj i Ukrajini.