Atletika u devedesetima Istvána Kovácsa

Zamalo stogodišnjak, nedavno se okitio svojom stotom medaljom u atletici. Ali stric István ne spava na lovorikama, već marljivo trenira dalje.

 

István Kovács, atletičar seniorske kategorije iz Gyule, sad ima 92 godine. Od najranije mladosti bavi se sportom. Jubilarno stoto odličje u životu osvojio je na prošlogodišnjem Seniorskom svjetskom prvenstvu u atletici u Malagi – brončanu medalju u troskoku i skoku u vis, a bio je četvrti u bacanju kladiva.

Ove godine u rujnu namjerava se natjecati na Europskom atletskom prvenstvu u Veneciji. Dotle se ustrajno priprema za bacačke discipline, jer bi se i odande želio vratiti s medaljama.

Tvrdi da uz tjelesnu spremnost jako mnogo znači snaga duha. Zato dobro pazi da ne zanemari ni moždane aktivnosti. Primjerice, često igra šah, čak i na internetu ako nema prikladnog suigrača pri ruci. Iz dnevnog programa ne može izostati ni trčanje, a tada mu se rado pridruži i unuka.

Zapravo, sport je u krvi cijeloj obitelji Kovács. Njegov sin, također István, asistent je na katedri za fizički i zdravstveni odgoj sveučilišta Slippery Rock u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, gdje trenira vrhunske skakače. Dok je bio dijete, otac mu je ucijepio ljubav prema zdravom životu i tjelesnoj aktivnosti, a sad su se uloge promijenile. “On je bio moj trener u srednjoj školi, a sad mu nastojim vratiti uslugu. I uvijek nam je bilo zabavno”, kaže uz smiješak. I on je navikao na medalje: odrastajući u Mađarskoj, držao je nacionalni juniorski rekord u troskoku. Često se vraća u domovinu, a otac također putuje k njemu preko Atlantika.

U međuvremenu, Istvánu starijem nije teško odabrati prave vježbe za svaki dan, jer je mirovinu dočekao kao nastavnik tjelesnog odgoja na srednjoj školi “Ferenc Erkel” u Gyuli. Tako na natjecanja uvijek idu u paru. A na ovom posljednjem bila su i dva stogodišnjaka: Giuseppe Ottaviani (102) iz Italije i Man Kaur (101) iz Indije. Kažu da je njihov cilj jasan: doživjeti sto godina i trčati sto metara u komadu.