Svijest o holokaustu u Bolzanu

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta 27. siječnja obilježen je diljem svijeta. No u Bolzanu jedan odvjetnik cijele godine govori o tome na skupovima, sveučilištima, u školama.

 

Arnaldo Loner bio je odvjetnik civilnog sektora općine Bolzano na suđenju čuvaru lokalnog koncentracijskog logora, tijekom cijelog procesa, od prvih indicija 1999. do izručenja iz Kanade 2008. Optuženik je bio Misha Seifert, ukrajinski Nijemac i pripadnik SS trupa, koji je bio u tranzitnom logoru u periodu 1944. – 1945. Zbog posebne okrutnosti prozvan “krvnikom iz Bolzana”, skrivao se gotovo pola stoljeća u Vancouveru pod krinkom tobožnjeg izbjeglice iz Estonije.

Kao osuđeni ratni zločinac umro je 2010. u bolnici u Caserti.

Kako osigurati trajno gnušanje nad takvim zvijerima u ljudskom obliku, kako održati svijest o ratnim užasima da bi se u memoriju čovječanstva ugradio alarm prije nego što se opet počnu događati?

Kako uvijek iznova prenijeti novim naraštajima istinsko suosjećanje bez pritiska i viška činjenica? To su pitanja kojima se talijanski odvjetnik bavi tijekom cijelog svojeg radnog vijeka, a sad mu je posvetio i pozne godine života. Neumorno drži predavanja o svemu što je doznao kroz višegodišnje istraživanje i pripreme dokumentacije o Rottenführeru Seifertu, a poseban su mu poticaj dijalozi s gimnazijalcima i studentima.

Mladi često postavljaju pitanje jedne od osnovnih općih distinkcija dvaju termina koje mnogi rabe kao sinonime: holokaust i shoah.

Valja reći da je holokaust riječ grčkog podrijetla koja znači “žrtva vatrom” i odnosi se na sustavni državni progon i ubojstvo milijuna nedužnih civila iz rasnih, etničkih, nacionalnih, političkih, ideoloških i bilo kojih drugih razloga, a odnosi se na sve izvan idealizirane “arijevske” rase – Židove, Rome, Slavene, političke i vjerske disidente, homoseksualce, osobe s  tjelesnim i mentalnim problemima… Shoah, pak, na hebrejskom znači “katastrofa”, a podrazumijeva sustavan progon Židova, institucionaliziran u doba Hitlerove Njemačke između 1933. i 1945. godine.


Od prvog dana svojeg antinacističkog angažmana Loner je siguran: iza svih tih objašnjenja i brojki stoje patnje živih ljudi, pa ma kako sjećanja bila neugodna i bolna, moraju se čuvati. Jer upravo ona predstavljaju povijesni izvor na kojemu počiva zalog ljudske budućnosti.