Vransko jezero

Međunarodni dan ptica selica – 12. listopada, dobar je povod da ih potražimo u jednome od jedanaest parkova prirode, oko najvećeg prirodnog jezera u Hrvatskoj.

 

Vransko jezero proteglo se na površini od tridesetak četvornih kilometara, tik uz Jadransko more. Kopneni pojas koji odvaja dvije vode kraći je od tisuću metara, a širok od 800 do 2.500 m. Taj vapnenački greben ostatak je nekadašnjeg krškog polja i najniža točka Ravnih kotara. Rijedak je to primjer kriptodepresije na Mediteranu – to je zemljopisna pojava u kojoj je površina vode jezera iznad razine mora, a dno ispod nje. Najbliži veći grad na moru je Biograd. Ondje je smještena i uprava Javne ustanove “Park prirode Vransko jezero”, koja vodi brigu o 57 četvornih kilometara prostora zaštićene prirode.

Voda stiže iz nekoliko izvora, od kojih su najvažniji Vrilo, Biba, te Škorobić i Pećina, čije je polazište mjesto Vrana, po kojemu je jezero i dobilo ime.

Raj je to za sportske ribolovce i bicikliste i manje zahtjevne plivače, jer je dubina vode od dva do najviše pet metara. Velika nakupina mulja na nekim mjestima je deblja i od dvadeset metara, a pod njom se nalazi “flišni” sloj stijena. To je nepropusna barijera, koja priječi otjecanje vode u krško dno. A zbog poroznosti krške barijere između jezera i mora, morska voda prodire u jezero i zaslanjuje ga.

Relativno malo močvarno područje ostatak je nekad deseterostruko većeg Vranskog blata. Ono je bilo gotovo isušeno nakon prokopavanja kanala Prosika na jugoistočnom dijelu jezera u 18. stoljeću.

Današnji ostatak močvarnog područja i dalje obiluje raznolikošću životinjskih vrsta, pogotovo ptica, te je 1983. proglašeno Posebnim ornitološkim rezervatom. Status parka prirode cijelo jezero i uski obalni pojas koji ga okružuje dobili su 1999. Od 2013. godine “Park prirode Vransko jezero” na popisu je svjetski važnih močvara, od iznimne važnosti za ugrožene i rijetke vrste europskih ptica.

Poznato je 256 vrsta ptica od kojih se više od 100 gnijezdi na području Parka prirode. Među pticama gnjezdaricama četiri su ugrožene vrste na europskom području, a sedam u hrvatskom prirodnom okruženju. Zahvaljujući mediteranskoj klimi, to je utočište i zimovalište za oko sto tisuća ptica vodarica. Za čaplju dangubu i malog vranca ovo je jedno od rijetkih gnjezdišta u Hrvatskoj, jer pruža obilje hrane u svako doba godine.