Svjetski putnik Max Reisch

Istraživač, svjetski putnik i putopisac Max Reisch, prvi je prije gotovo 80 godina na motociklu osvojio Saharu i kopnenim putem stigao u Indiju. Posvećen mu je mali muzej u Bolzanu.

 

Maximilian Reisch (1912.-1985.) veći dio djetinjstva proveo je u Južnome Tirolu. Školovao se u Bolzanu, gdje i danas u obiteljskoj kući živi njegov sin Peter. On je tu zamislio, a potom i ostvario privatni izložbeni prostor, koji je ubrzo učinio dostupnim posjetiteljima, uz prethodnu najavu. “Zbirka Max Reisch”, otvorena za javnost od jeseni 2008., daje sveobuhvatan uvid u životno djelo ovoga značajnog Tirolca, koji je potomcima ostavio respektabilnu baštinu: ekskluzivnu kolekciju predmeta za putovanja na duge pruge iz 1930-ih do 1950-ih godina prošloga stoljeća.

Tu se mogu vidjeti pionirska vozila kojima je Reisch putovao oko svijeta prije gotovo osam desetljeća. Mnogo prije poznatoga pustinjskog relija Pariz-Dakar, na svojem je motociklu osvojio Saharu. On je i prvi čovjek koji je kopnenim putem stigao u Indiju.

Između ostalog, predstavljena su vozila za ekspediciju, tzv. Arhiva Orijenta i zbirka Asiatica. Tu je sva oprema na vozilima – od putnog stola na kojemu je još uvijek pisaći stroj, do alata za kopanje u pustinji i prostirki za blato na stazama azijske džungle. Šatori, benzinski štednjaci, posuđe, filmske kamere i fotoaparati, tropske kacige, pa čak i raspršivač komaraca, svjedoče o svakodnevici na kotačima.

Nije slučajna sudbina Maxa Reischa. Nakon Bolzana pohađao je školu u Kufsteinu, a potom je u Beču studirao arhitekturu i svjetsku trgovinu. Njegov brat Hans F. Reisch (1907.-2004.) osnivač je trgovačkog lanca Spar Österreichische Warenhandels-AG. Još u tinejdžerskoj dobi bavio se skijanjem i alpinizmom.

Sa svojim prvim moticiklima Puch Type 175 sudjelovao je na utrkama na jezeru Garda 1930. i 1931., a već godinu kasnije zaputio se na motociklu u Saharu. Drugo daleko putovanje, s planinarskom legendom Herbertom Tichyjem kao suvozačem, zamislio je krajnje ambiciozno: preko Balkana, Anadolije, sirijske pustinje i Perzije, do indijskog potkontinenta. Nakon Drugog svjetskog rata nastavio je s ekspedicijama, koje je brižljivo planirao, a potom i opisao u brojnim knjigama.