Hvarska lavanda

Hvarski “Festival levande” potkraj lipnja privlači sve više posjetitelja. Unatoč posebnim antipandemijskim mjerama, i ove su ga godine uspjeli organizirati 12. put, samo mjesec dana kasnije.

 

Selo Velo Grablje, na visinama otoka Hvara na kraju uske ceste ponad Staroga Grada, godinama je lagano umiralo, da bi napokon palo na službeno prijavljena tri stanovnika. A onda je 2006. došla voda iz vodovoda, pa su, uz struju i telefon, stvoreni uvjeti za život kao u gradu. Bio je to, zapravo, povratak u bolja stara vremena. Prije sto godina imali su ovdje punu osnovnu školu. Petstotinjak duša živjelo je uglavnom od poljodjelstva, kao i u svim ostalim selima razasutim po otočkim brežuljcima. Ovo je ime dobilo po grabovoj šumi, koja ga je štitila od svega opasnoga što je moglo doći s mora.

Okruženo suhozidima, bilo je to jedno od mjesta koja su težačkim radom hranila, a još više pojila, ribarski i plemićki svijet grada Hvara. Za njihovim je vinom bila velika potražnja na tržištu za vrijeme Austougarskog carstva. Međutim, nakon I. svjetskog rata filoksera je opustošila vinograde i mnogi su Grabljani potražili sreću u prekomorskim zemljama, od Čilea do Australije. Oni koji su ostali okrenuli su se proizvodnji ružmarinovog ulja.

No jednoga dana 1928., kako je ostalo u pučkom sjećanju, barba Borta je donio sa Visa sadnicu lavande. Njegov unuk i imenjak, Bartul Tomičić, pripovijedao je kako su se didu susjedi rugali da nema pametnijeg posla, pa okolo sadi cvijeće. Ali kad je, već 57-godišjak, zasadio polje na mjestu stare loze, kupio prešu i poslije nekog vremena na sajmu dobio sasvim pristojnu svotu novaca za ulje, ozbiljno su se zapitali. Jedni su noću dolazili ukrasti koji stručak, a drugi posve otvoreno i sami prenamijenili nekadašnje vinograde, koji su im i tako propadali. Do sredine 20. stoljeća, lavandino ulje je postalo glavni izvor prihoda unutrašnjosti otoka. Tako je bilo sve do dolaska masovnog turizma 1980-ih, kad se većina ljudi spustila do mora.

Sad ponovno obnavljaju selo. Najaktivniji su mladi iz udruge za zaštitu i revitalizaciju Velog Grablja “Pjover”. Objavili su već 11 knjiga raznovrsne tematike: o lokalnom govoru, iseljenicima, najstarijoj ružmarinskoj zadruzi u Hrvatskoj, plesnim običajima, nogometu… Posebno mjesto tu zauzima lavanda, ili kako oni kažu “levanda”, što mnogi čuju i kao “levonda”. Pripreme za njezinu žetvu traju cijele godine, a vrhunac je zajednički rad domaćih i “furešta” na odabranim poljima tijekom “Festivala levande”.