Prošlost i budućnost

 

JURE:

“Ovo je spomenik kulture. Sad šta će dalje bit, nemam pojma. A doći će netko drugi valjda. O tome ja ne odlučujem. Jer zgrada bez ljudi propada.”

DIDA IVAN:

“U budućnosti što će biti, ko će to znat. Ko zna šta će tehnika naćerat’. Ja mislim bar nekoliko svjetioničara da će biti. Već na ove bliže lanterne se da preko automata da gori i da opet ima sigurnost.”

NADA ovako razmišlja: “Čemu se nadam? Nadam se boljim vremenima, više novaca, da mogu više pomoć djeci. Što drugo? Zdravlje i sreća.”

JURE uz osmijeh sliježe ramenima:

“A štaš reć o životu? Čovik se rodi, piči i umre. A usput mu je lipo ili mu nije lipo, zavisi… Treba nać mjeru u svemu. I to je to.”