Darovi otoka

 

 

Već idući dan je opet po uobičajenom redu, doma na svjetioniku.

NADA:

“Kad ćemo ručak? Ja bi’ prije tekme…”

Za tren Jure raspali vatru i stavi na gradele koju komarču i palamidu – ovaj put supružnici nisu sami, za stolom su i dida Ivanom i prijateljica Nevenka.

NADA: “Čekaj Jure da stavim malo ulja… Čula sam se s djecom, rekla sam im da su jučer plesali folklor. A onda me to podsjetilo kad sam im svima plela pletenice.”

JURE: “A što, kad je to tako – kad dica porastu, onda ih nema.”

NADA: “U slast, dobar tek… Ovu godinu smo imali sreće što smo skupili dvije prese maslinovog ulja.”

JURE: “Biće jedno 60-70 litara.”

NADA: “I dva puta tako, to ti je 120-30 litara. A prošle godine nismo imali ništa. Ma ja ću sebi stavit još kap. Fino, pogle mu boje.”

JURE: “Dobra ti je ta kap.”

NADA:  “Ajde živjeli, dida, Nevenka, Jure, u zdravlje…”