Prošlost i nasljeđe

 

Navečer zna navratiti i rođak, otprilike vršnjak Jurina oca, inače povjesničar i kroničar Lastova i okolnih otoka, Dr. ANTUN JURICA zvani MIŠ, jedan od autora važnih knjiga o prošlosti ovoga djelića kopna u dalekom debelom Jadranskom moru – “Lastovo kroz stoljeća” i “Lastovski rodovi”. Uz čašu domaćeg bijelog vina priča:

“Svjetionici za vrijeme Austrije bili su građeni na temelju jednog međunarodnog ugovora. Kad je taj napravljen ne znam, ali je vjerojatno poslije Bečkog kongresa, ili eventualno kad se je sredila Europa poslije Napoleona. Bila je konvencija o moru gdje su se obvezale pomorske države da će izgradit svjetionike zbog sigurnosti. Austrija je pristupila gradnji prvog svjetionika ovdje na Strugi, obzirom na položaj Jadrana, Lastova itd. Struga je bila privilegirana kao centar najvažniji svjetioničarskog obrta.”

NADA:

“Ali poslije Austrije, mi smo zato imali sreće da se desilo i djedu i ocu i sinu i unuku da žive na ovom svjetioniku. Jer dida je živio na njemu za vrijeme Italije, otac za vrijeme Jugoslavije, a mi smo došli za vrijeme Hrvatske. Svi na istom svjetioniku. I dica se odgajaju na istom mistu. To je, mislim, prst sudbine i nešto najljepše što nam se moglo dogoditi.”

JURE:

“E, a neće više bit svjetioničara. Bit će daljinski nadzor. Ja mislim tako. To je ono, gasi se. Jednostavno neće bit nikakve potrebe za sigurnost plovidbe i to. I sad su već spojeni na daljinski nadzor.”

Dr. JURICA:

“Tamo gore neko oko satelitsko koje vas gleda od iznad i dirigira. Ja to ne znam. Ali u biti svjetionici kao takvi, oni kakvi su bili, postat će sigurno samo krik  mode onoga vremena, a danas kako spomenici – lijepi spomenici.”