Pitanje izbora

 

Supruga NADA KVINTA se sjeća početaka zajedničkog života:

“Kad smo se mi upoznali, kad je on meni rekao da je živio na svjetioniku, to je mene oduševilo. Jer sam ja valjda cijeli život imala negdje u dubini svog srca da idem na svjetionik. Ja sam se oduševila, ali Jure je tad plovio. Mi smo se onda i oženili, a ja sam stalno razmišljala o svjetioniku. Ja njemu nisam puno pričala o tome, nego mi je sinulo da sama napišem molbu ‘Plovputu’, da vidim hoće li to upaliti. I eto, na moju sreću, upalilo je. Primili su ga. Kad je Jure došao sa broda ja sam ga pitala da li on želi ići na svjetionik. A on je rekao da nema problema. Tako da mojoj sreći

nije bilo kraja. Prvi nam je bio Sušac, predivan svjetionik. Tamo smo otišli i nisam požalila. I do dana današnjeg mislim da bih sve isto ponovila.”

JURE:

“U davna vremena, dok je to bilo važno svjetlo na svjetioniku za sigurnost plovidbe – dok nisu došla sva ta nova čudesa tehnologije – bilo je jako važno za brod da vidi ovaj svjetionik. Da može doć’ do Pule, Istre, gore Trsta Rijeke, di su već putovali.

I šta više to nije toliko važno za navigaciju – ha, to je tako. Napredak. To zovu napretkom.”