Ljekovita moć maslačka

 

Kome nisu poznate te zlatnožute glavice što izviru iz zupčastih listova? Uzgajivačima besprijekornih travnatih površina nisu nimalo drage i bespoštedno ih iskorjenjuju. Ali maslačak je snažna biljka i uvijek nađe načina da ponovno nikne baš na onom mjestu koje je sam odabrao. To nešto govori i o svojstvima njegovog biološkog sastava, koja ljudi poznaju još od antičkih vremena, te ih koriste u razne ljekovite svrhe.

Ta niskorastuća višegodišnja biljka ima cvijet s trakastim laticama, koji se zapravo sastoji od stotina malih cvjetova, a svaki od njih tvori sjeme, pričvršćeno za “pappus” – paperjasti padobran koji ga raznosi daleko na sve strane. Latinsko mu je ime Taraxacum officinale i dugo se smatralo da je to izvedenica od grčkih riječi taraxos (poremećaj) i akos (bol). Sada se smatra da potječe od perzijskog naziva tarkhashqún (gorka endivija).

Iako je maslačak naturaliziran u većem dijelu svijeta, vrsta je podrijetlom iz sjevernih umjerenih geografskih zona, uključujući veći dio Europe, dijelove sjeverne Afrike i zapadne Azije. Inače samonikla biljka, organizirano se prikuplja u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku. U Njemačkoj ga ima i u komercijalnom uzgoju, otkad je komisija E-1984. odobrila uporabu korijena i cvijeta za čaj, tinkturu ili uvarak, kao pripravak za liječenje poremećaja protoka žuči i gubitka apetita, te poticanje diureze.