Europska očaranost Japanom

 

Monet, Van Gogh, Klimt – samo su tri imena u dugom nizu europskih slikara i dizajnera u čijim su se djelima često ogledali utjecaji starih tehnika i motiva tipičnih za tradicionalne japanske majstore likovne umjetnosti. Dokazi o tome do polovice siječnja 2019. mogu se zorno razabrati u bečkom Kunstforumu, gdje je postavljena prilično neobična izložba pod naslovom “Faszination Japan”.

Što je to u japanskom duhu toliko očaravalo Europljane stoljećima?  Ovaj postav ide tragom razvoja te naklonosti, počevši od otkrivanja onoga što je za njih bilo daleko i egzotično u prvim bliskim kontaktima još 1860-ih, preko velikih lomova u poimanju umjetnosti i uloge umjetnika u svijetu potkraj 19. stoljeća s promjenom vokabulara zapadnjačkog modernog slikarstva uslijed uvođenja estetike iz dalekih krajeva, pa do pregleda cijelog 20. stoljeća tijekom stapanja svjetskih običaja, navika, te tako i tokova umjetnosti.

“Japomanija” je krenula iz Pariza – lansirali su je Monet, Manet, Van Gogh i Degas, a potom su im se pridružili mlađi sljedbenici, da spomenemo samo najvažnije: Toulouse-Lautrec, Bonnard, Vuillard i Vallotton, i napokon Marc Chagall i Kandinski. Nastavljajući pohod Europom, u Austriji je uzela maha nakon Svjetske izložbe u Beču 1873., gdje su u umjetnosti Dalekoga istoka nadahnuće među prvima našli Klimt i Schiele.

Ti su se utjecaji sretno sastali s tendencijama moderne umjetnosti, vidljivima do danas u apstrakciji, lomljenju prostora i oblika, biranju motiva iz svakodnevnog života i traženju uvijek novih začudnih puteva estetskog doživljaja.