Močvara Ócsa nadomak Budimpešti

Na samo 35 kilometara južno od dvomilijunske Budimpešte nalazi se močvara Ócsa. To stanište autohtonih biljaka i životinja pod vodom je cijele godine.

 

Nekoć se na ušću pješčanog grebena u dolini između Dunava i Tise prostirao golemi sustav močvara. Ta su se močvarna tla popularno zvala zajedničkim imenom Turján. Ime se zadržalo do danas, samo se močvarno područje znatno smanjilo, a nekad se prostiralo na dužini od gotovo stotinu kilometara i po nekoliko kilometara u širinu na lijevu i desnu stranu. Posljedica je to radova na regulaciji voda u 19. stoljeću i smanjenja razine podzemnih voda, pokretanja poljodjelstva, prakse navodnjavanja usjeva, a potom i iskopavanja treseta početkom 20. stoljeća.

Danas je preostala močvara Ócsa zaštićeno krajobrazno područje. Kroz taj bajkoviti predio, koji se smatra jednim od najatraktivnijih prirodnih okoliša u Mađarskoj, vodi poučna staza Selyem-rét. Prizor podsjeća na tropske prašume mangrova, gdje johe rastu iz vode, posute raznobojnim cvijećem lopoča, a sunce se tek gdjekad ukaže kroz njihove guste krošnje, ili se ogleda na laticama cvijeta divlje orhideje, iznikle na nenadano suhom proplanku.

Ovo stanište autohtonih biljaka i životinja moderni čovjek može posjetiti s tiskanim ili elektronskim vodičem u džepu. Tko god se odluči za izlet ovamo, svakako se treba sjetiti da je izrazito preporučljivo ponijeti gumene čizme. Tijekom lagane šetnje od otprilike tri kilometra nizinom, zemljani put vodi do nepregledne močvarne šume. Uz malo sreće, susrest ćete vodenu zmiju, žabu ili krastaču, pa čak i europsku barsku kornjaču. A oni najhrabriji mogu se odvažiti ostati u močvari i cijelu noć, kampirati na nekom brežuljku i nadati se da do jutra neće pasti kiša.

Ne treba zanemariti ni urbane znamenitosti nadomak ovoj raskošnoj divljini. Staro selo Ócsa ima monumentalnu crkvu iz 13. stoljeća, koja je nakon obnove 1986. dobila nagradu Europa Nostra. Oko nje su gusto poredane kuće, a među njima je šest pokaznih prizemnica sa slamnatim krovovima, gdje se, zahvaljujući izloženim predmetima, nošnjama i demonstracijama starih zanata, može pratiti život ljudi tijekom dva stoljeća.