Il Pordenone, renesansni slikar

Pordenone je talijanski grad, ali je pod tim imenom poznat i jedan od njegovih najslavnijih slikara: Giovanni Antonio de ‘Sacchis, zvani il Pordenone.

 

Njegove se slike mogu mjeriti s onima mnogo poznatijih umjetnika, poput Tiziana ili Tintoretta. Upravo to žele pokazati Vittorio Sgarbi i Caterina Furlan, priređivači izložbe u gradskoj Galeriji moderne umjetnosti u Villi Galvani do 2. veljače 2020. Stavljajući usporedno i ravnopravno njihova djela, pristigla iz najuglednijih europskih muzeja, sklapaju cjelovitu priču o umjetničkoj osobnosti, uklopljenosti u povijesni trenutak njegova stvaranja i odnosima sa suvremenicima: Romaninom, Lottom, Giorgioneom…

Najznačajniji predstavnik renesanse u Furlaniji, već samim svojim nadimkom svjedoči o uklopljenosti u rodni kraj, a tomu pridonosi i bogatstvo njegove ostavštine: brojne freske u mjesnim crkvama po cijeloj pokrajini.

Giovanni Antonio de ’Sacchis bio je umjetnik raznovrsnih interesa, i raskošnog talenta, majstor ciaro-scuroa, vješt u postavljanju gotovo kazališnih inscenacija u svojim djelima. Rođen u Pordenoneu 1484., umro je u Ferrari 1539.

Povjesničari umjetnosti znaju reći da je njegovim dolaskom “počela oluja u dolini rijeke Po”. To se ponajprije odnosi na prijelomni trenutak kad je pobijedio Tiziana u utakmici oslikavanja Malchinove kapele katedrale u Trevisu, gdje dominiraju njegove freske na bočnim stranama “Navještenja”. Isto se potvrdilo i u “Uznesenju” na zidovima crkve dei Frari. Kaže se i da je, zahvaljujući Bramanteu, koji im je tajno odškrinuo vrata Sikstinske kapele prije Michelangelova završetka radova, tu našao novo nadahnuće. Postoji dokaz o sudjelovanju il Pordenonea u moćnoj fresci iz Alviana, s Madonom koja se nalazi između pape Silvestra i sv. Jeronima, uz tri furiozna anđela glazbenika.

Renesansni su umjetnici dosta putovali i radili u različitim gradovima, ovisno o narudžbama i pomoći bogatih mecena. No il Pordenone se češće od drugih vraćao kući.

Tako je u svojemu kraju ostavio neusporedivo nasljeđe: počevši od oltarne slike u Susegani, a potom Gospe od milosrđa naslikane 1516. za svoju katedralu u Pordenoneu, koju prate vrlo živahni Erazmo i Rocco, te Gospe u udinskoj gradskoj lođi, punu Michelangelovskog poleta i Rafaellovske blagosti. Napokon, u proljeće 1519. počinje u kapeli Malchiostro “Poklon triju kraljeva”, kojima je ispod prozračnih draperija dao atletske figure snažnih ramena – kao da je Caravaggio, na svojim putovima između Lombardije, Emilije i Veneta, zastao kako bi naslikao nešto i u Pordenoneu.