Lermanova godina

Ime Dragutina Lermana dobro je poznato u etnografskim i povijesnim krugovima znalaca, no njegova vrijednost zaslužuje širi interes barem hrvatske javnosti.

 

Dragutin Lerman još nije dobio primjeren znanstveni tretman. Nastojeći privući više pozornosti na njegovo djelo, Požeški muzealci 2018. su označili kao Lermanovu godinu.

Dva su dobra razloga za to: 155 godina od rođenja i 100 od njegove smrti. Tom mu je prigodom ljetos postavljena spomen-ploča u rodnoj Slavoniji.

Bila je to prilika i za pripremu popratnih događaja: izložbi, znanstvenih kolokvija, muzejskih razgovora, medijskih susreta… Nešto je od toga ostvareno, nešto opet nije, kao da je u skladu s nekom tamnom sjenom sudbine koja ga je pratila cijeloga života.

Tako Hrvatska podsjeća na sunarodnjaka koji je bio jedan od prvih Europljana u Africi i prvi generalni tajnik belgijske vlade u Kongu. Dakako, danas o kolonizaciji nerado govorimo, ali ostaje činjenica da su istraživači i putopisci poput njega otkrili i približili ostatku svijeta dotad nepoznate krajeve i nadasve vrijedne kulture.

 

Ne samo diplomat europskih razmjera, bio je on i inovativan poduzetnik, odvažan poslovni čovjek, vizionar i istodobno idealist u svijetu bankara. I dok je pomno bilježio iskustva susreta s nepoznatim kulturama u svojim dnevničkim zapisima i putopisima, njegov se vlastiti život, nizom neobičnih zapleta, prometnuo u pravi roman.