Za koga je vožnja bez vozača?

Brz razvoj tehnologije “samohodnih” automobila ubrzo bi mogao iz vozila izbaciti – vozače. No je li čovjek psihološki spreman za takvu vrstu prometa? Odgovor traži skupina mađarskih znanstvenika.

 

Tehnološki razvoj vozila koja se sama upravljaju u prometu postiže sve spektakularnije rezultate u svijetu. Već je dobro uznapredovalo testiranje samovozećih automobila, minibusova, kamiona, gradskih logističkih vozila i ona se već mogu naći u cestovnom prometu više od 150 gradova širom svijeta. Nađete li se u cestovnom prometu nekih velikih europskih gradova, vjerojatno ćete naići i na automobile s praznim vozačkim mjestom.

Riječ je o jednoj od tzv. autonomnih tehnologija. One se oduvijek odnose na opremanje strojeva sofisticiranim mehanizmima koji im omogućuju obavljanje nekih mehaničkih radnji umjesto čovjeka. No, s porastom primjene umjetne inteligencije, ti roboti postaju sve sposobniji za poslove koji daleko nadilaze početnu namjenu, primjerice pripreme proizvoda za pakiranje ili tvorničkog sortiranja.

 Nagledali smo se znanstvenofantastičnih filmova koji predviđaju koristi od tih “poluljudskih” pomagača, a još više katastrofe uzrokovane nekontroliranim akcijama pobunjenih robota.

Interdisciplinarna ekipa znanstvenika sa segedinskog sveučilišta ne ide tako daleko u maštarijama, već ozbiljno istražuje prednosti i nedostatke autonomne tehnologije u proizvodnji automobila. Prvi su se u svijetu usredotočili na psihološke uvjete prihvaćanja takvih novotarija i spremnosti ljudskog mozga na novu “podjelu poslova” u takvoj vrsti osobnih automobila, gdje bi se čovjek tijekom vožnje mogao baviti drugim stvarima, štedeći vrijeme za puki prijevoz od jedne do druge točke u prostoru.

Znanstveni odjel u središtu toga posla je Katedra za kognitivnu i neuropsihologiju Instituta za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Szegedu. Elektroencefalografska i mjerenja praćenja pokreta očiju u samovozećem automobilu, kako bi se mapirali psihički procesi i emocionalne reakcije, počeli su provoditi u proljeće 2020. – od anketa o većinskom stavu Mađara o ovakvoj mogućnosti razvoja automobilske industrije do sustavnog praćenja dobrovoljaca u prelasku iz tradicionalnih vozila iz dana u dan.

Biološke reakcije kad automobil krene, ubrza ili prikoči ukazuju na to da će ova rješenja promjenom desetljetnih navika svih ljudi poprilično podrivati ​​svakodnevni život u globalnoj civilizaciji.