Tiskara slovenskog pokreta otpora

Tiskara Slovenija kulturnopovijesni je spomenik od 1947. Pamti se kao jedina koja je imala dnevne novine nekog pokreta otpora u okupiranoj Europi. I do danas je potpuno očuvana.

 

Bila je to najveća i najbolje opremljena partizanska tiskara u Primorskoj za vrijeme Drugoga svjetskog rata. A njezin je najveći uspjeh bio “Partizanski dnevnik”. Ne samo zato jer je to zaista bio jedini glas nekog pokreta otpora naizgled nezadrživom širenju fašizma, već i zato što je uspijevao naći put do najšireg čitateljstva unatoč svim zabranama i realnim opasnostima za život svakoga kod koga bi se taj list našao. Prvo je izdanje tiskano 18. rujna 1944. kao bilten pokrajinskih antifašističkih odbora za Primorsku i Gorenjsku, a potom je izlazilo svaki dan, osim ponedjeljkom, u prosječnoj nakladi od pet tisuća primjeraka.

S odmakom od osamdesetak godina, ova drvenjara, skrivena u dubokoj šumi u okolici Idrije, još uvijek predstavlja mnogostruki izazov – ne samo ideološki, već i fizički.

Najprije se valja do nje probiti planinskim stazama. Prethodno valja dogovoriti obilazak jer, iako je kuća otvorena za posjetitelje, mnogo je zanimljivije čuti priče što se kriju iza svakog izloška. A domar Albin Skok obučen je i za demonstraciju rada od slovoslagarskog umijeća do umnažanja tiskanih papira na onovremenom najmodernijem stroju, tajno dopremljenom iz Milana.

Nije svakome poznato da su upravo na tome mjestu nastali prvi brojevi i danas respektabilnog, koliko i kontroverznog, tjednika “Mladina”, koji je ostao simbol otpora mladih socijalističkom totalitarizmu osamdesetih godina prošloga stoljeća, neposredno prije raspada Jugoslavije. Druga tiskovina, “Ljudska pravica”, nije tako dugo opstala, ali je bila možda i važnija jer je tematski pogađala najširu populaciju.

No nisu se tu radile samo novine, već i proglasi, pozivi, brošure, pa i jednostavnije likovne poruke.

Oni koji bi se i danas odvažili na pješačenje do toga zabačenog kutka nadomak mjesta Vojsko pri Idriji, ondje će naći 6 izložbenih prostorija. Najveća je, naravno, slovoslagarnica, a oko nje su strojarnica, elektrana, knjigovežnica, kuhinja i zahod. Sve do zatvaranja tiskare 1. svibnja 1945., tu je znalo mjesecima živjeti i do pedesetak ljudi, kako bi se na najmanju moguću mjeru svela mogućnost da ih netko otkrije prilikom prolaska kroz šumu. Iz stijene pokraj kolibe izvire potok – krasno mjesto za ljetni izlet u zelenoj Primorskoj!