Održiva moda, haljine u cvijeću

Kako zadržati i pohraniti bogatstvo proljetnih i ljetnih boja prirode? Jedna kreativna krojačica iz Würzburga izumila je bojenje tkanina lišćem i cvijećem. Sad to zovu održivom modom.

 

Čim prođu “ledeni sveci” u proljeće i priroda ozeleni, Anne Salwiczek kreće u berbu. Najprije svakovrsnog lišća, a onda cvijeća već kako ga donose sve topliji dani. Magnolije, maslačci, ljiljani, ruže… Ne preza ni od povrća: cikla, mrkva, špinat… Sve to njoj paše, a pogotovo se  dobro slaže sa začinima, od šafrana i kurkume, do crnog kima i paprike. Beskrajne su biljne kombinacije i donose neslućeno  bogatstvo boja njezinim tkaninama.

Anne kroz smijeh kaže kako nikad nije namjeravala promijeniti svijet, ali ono što radi u potpunom je skladu s trenutnim “trendom svjetske promjene”. Ova modna dizajnerica u ranim je četrdesetima osnovala vlastiti studio “Fingerhut” u umjetničkom kvartu Frauenland, dijelu starog grada Würzburga.

Počela je  krojenjem torbi, dječjih cipela i svih vrsta odjevnih predmeta – od starih plahti, kožnih jakni, odjeće što bi je kupovala po buvljacima ili nalazila u gotovo zaboravljenim bakinim škrinjama. Takav način proizvodnje odjeće danas je šire poznat pod engleskim imenom “upcycling mode”, a ona se njome predstavila na festivalu Mini Fairtrade prije nekoliko godina.

Ubrzo je majstorica krojačica privukla dosta poklonika takvog pristupa odjeći: umjesto da bacaju preuske suknje, prekratke hlače, iznošene kapute, radije će svratiti u njezinu radionicu, sigurni da će ona izvući nešto posve novo iz svakog starog komada. “Ja i moji suradnici živimo od takve vrste posla, od toga plaćamo stanarinu i struju”, kaže. “U konačnici, samo oko trećine cjelokupnog radnog vremena ostaje za kreativnu upotrebu starog tekstila.”

Ali ta je preostala trećina upravo eksplozija kreativnosti. Otkako je izmislila ekološki tisak tkanina izravnim prešanjem bilja, jedva može zadovoljiti potražnju. Anne je zbog toga sretna i zato jer smatra neprihvatljivim kako se danas u proizvodnji odjeće krše temeljna etička načela, poput mijenjanja svjetskog krajolika, ugrožavanja životinjskih vrsta ili zloporabe dječjeg rada. Ona zbog toga ne izlazi na ulicu, već se bori konkretnim radom bez korištenja otrovnih tvari, uštedom prirodnih resursa i, napokon, idejama kakve masovna industrija nikako ne bi mogla provesti u djelo.