Istarski boškarin, čedo ustrajnih uzgajivača

Boškarin se smatra najvećim europskim sisavcem. No, iako je nacionalno blago, za očuvanje ove autohtone pasmine u Hrvatskoj zaslužni su uglavnom njegovi najuporniji uzgajivači.

 

Autohtono bijelo govedo, golema tijela i izrazito dugih izvijenih rogova, uz kozu je zaštitni znak unutrašnosti najvećeg hrvatskog poluotoka u sjevernome Jadranu. Podrijetlo ove pasmine dugorožnih goveda (lat. Bos taurus) na području Istre, Primorja i Gorskoga kotara povezuje se sa stadima što su prije nekih dvije i pol tisuće godina onamo stigla sa stepskih prostranstava južne Rusije i Besarabije. Težaci su rado prihvatili iznimno izdržljivu tegleću marvu, bez koje se stoljećima nisu mogli zamisliti poljoprivredni radovi, gradnja kuće ili bilo čega za što je trebalo dovući velike komade kamenja. S vremenom su se i srodili s boškarinima, za koje mnogi tvrde da su tankoćutna i emotivna bića.

Međutim, neplanskim uzgojem stada i masovnim odlaskom seoskog stanovništva na rad u gradove, njihov je broj devedesetih godina prošlog stoljeća bio drastično opao.

Sad je situacija nešto bolja, nakon što su se za boškarine počeli davati državni novčani poticaji, no iznosi su još uvijek daleko od dovoljnih. Ima, dakle, razloga za pozitivna očekivanja u budućnosti, ali najveći dio tereta još uvijek pada na leđa individualnih uzgajivača. Oni se bore kako god umiju za svoja stada daleko od očiju javnosti, ponajprije jer ne žele dopustiti da se ugasi tradicija koja je boškarina učinila simbolom njihovoga kraja.

Stoga jednom godišnje žele svima pokazati svoj stočarski ponos. Redovito se okupljaju krajem srpnja u mjestu Kanfanaru, gdje se organizira velika fešta, nazvana Jakovlja. Ondje se biraju izuzetni primjerci uspješnog uzgoja: najposlušniji, najljepši i najteži boškarin.

To je jedna od najvećih ljetnih priredbi u Istri. Prošle je godine bila organizirana jubilarni 30. put, unatoč pandemijskim ograničenjima. Tom je prilikom oboren rekord u težini: vol Sarožin Marija Udovičića iz mjesta Fabci kazaljku na vagi pomaknuo je do 1303 kilograma. A uz to je proglašen i najljepšim od svih boškarina koji su sudjelovali u natjecanju.

Tom je prilikom otvoren i prvi, zasad jedini, Park istarskoga vola. Trebalo bi to biti prije svega mjesto edukacije o ovoj ugroženoj zaštićenoj životinji, gdje se u interaktivnom postavu može pratiti njegov rast od faze teleta od tridesetak kilograma do odrasle životinje u impozantnoj prirodnoj veličini. I ovaj se put s nestrpljenjem očekuje godišnja srpanjska smotra boškarina, koju uvijek prati gastro show Fužijada, posvećen najpoznatijoj lokalnoj tjestenini – fužima.