Od brokera do pustinjaka

László Korim bio je broker na mađarskoj burzi, sve dok nije pobjegao u planinsku kolibu na granici sa Slovačkom, gdje sad živi životom modernog pustinjaka.

 

Prije dvadeset godina za sobom je ostavio grad, uzbudljiv posao, stres i užurbanost. Njegov se svijet mjerio isključivo novcem. I jednog mu se dana sve to malo smučilo i učinilo zaista besmislenim. Odluka je došla spontano, kao da ju je netko drugi stavio u njegovu glavu. Odselio je iz Segedina u divlji planinski kraj blizu Zempléna.

Od tada živi u šumi kao pustinjak. Nema ni televizor ni telefon. Danju gljivari, skuplja minerale i šeće šumom, odakle nabavlja sve što mu je potrebno. Noću čita, slika, ali uglavnom spava zdravim snom.

Često ima goste iz sela, a rado prima i izletnike, pogotovo ako vole razgovarati o mineralima. Kaže da većina ljudi u biti ne zna dobro živjeti. Zato će svakom rado pokazati svoj primjer. Odlučite li se na pješačenje uz dobar komad brda, László će vas sigurno dočekati s kavom i ponuditi domaćim mlijekom. Neki će se iznenaditi što se kuhinja ne grije, ali tako je u kolibi sa samo jednim kaminom.

 No, očekujete li nekog divljaka koji je raskrstio sa svima, razočaran društvom, iznenadit ćete se. Nisu pogodili ni oni koji misle da je riječ o čovjeku zaluđenom egzotičnim oblicima duhovnosti, koji samo meditira i hrani se sunčevom svjetlošću. Istina, cilj mu je postići mudrost i cjelovitost, upoznati sve i o svemu sve saznati. Ali na nenametljiv način, u svijetu gdje nikome ne smeta i gdje nitko njemu ne smeta.

Bio je oženjen, ali brak je jednostavno pošao nizbrdo, dijelom i zbog ženinih velikih materijalnih apetita. Kako je bio nadaren za sklapanje poslova, brzo je napredovao u svijetu biznisa. Međutim, novac je uvijek smatrao samo alatom, osnovom koja često čini lakšim put kojim će doći do njemu važnijih stvari. Danas su mu te stvari neprekidno na dohvat ruke, pa mu taj put ne treba. Živi s 20-30 tisuća forinti na mjesec.

Zapravo, kad pogleda unatrag, kao da je bio predodređen za ovakav život. “Oduvijek sam volio blizinu prirode. U njoj sam odrastao. Ja sam seosko dijete. Nikad nisam mogao dugo izdržati ograničenja, nedostatak potpune slobode”, kaže László. Zato se došavši ovamo osjetio preporođenim. Znao je da je to morao učiniti i da više neće gubiti vrijeme na stvari koje s njim nemaju nikakve veze.