Evangeličko-luteranska zajednica u Trstu

Nakon gotovo dva i pol stoljeća postojanja, evangeličko-luteranska zajednica u Trstu još je vrlo živa. Njezino je djelovanje izraz kulturne raznolikosti grada i otvorenosti za međuvjerski dijalog.

 

Kada je osnovana Evanđeosko-luteranska crkva u Italiji (ELCI), netom nakon Drugoga svjetskog rata, glavna joj je zadaća bila udružiti i održati male luteranske zajednice, što su ih činili uglavnom predstavnici njemačke manjine razasuti širom zemlje.

Bila su to teška vremena za njih, jer se nisu mogli nadati materijalnoj pomoći od sunarodnjaka u matici, opterećenih poslijeratnim poteškoćama. Stoga su lokalni pastori zatražili pomoć Luteranske svjetske federacije u Ženevi, a kroz nju su mogli računati i na potporu iz Amerike.

Crkva danas predstavlja jedinstvenu skupinu talijanskih i europskih protestanata, pa se u njoj ravnopravno rabe talijanski i njemački jezik, a posljednjih godina sve više i slovenski. Za to se posebno zalaže svećenik Aleksandar Erniša, tršćanski Slovenac. Dekan je za cijelu talijansku zajednicu, pak, Nijemac – Heiner Bludau, pastor Luteranske zajednice u Torinu, podrijetlom iz Bolzana, kojemu je povjeren već drugi mandat na tom mjestu. Izabran je 2016., uoči komemoracije petstogodišnjice reformacije u Lundu u Švedskoj, kojoj je nazočio i sam papa Franjo.

 To je, inače, bio i prijelomni trenutak u odnosima protestantskih i katoličkih zajednica, jer su međusobni odnosi, nakon pet stoljeća sukoba, krenuli putem dijaloga ka pomirenju. Sa suvremenog motrišta, razlike među dvjema crkvama ne moraju biti nepremostive – primjerice, katolici imaju sedam sakramenata, protestanti samo dva; katolici štuju svece dok ih protestanti nemaju; različita je i Gospina uloga.

 

No, kroz povijest su bili presudni razlozi razdora to što katolička crkva ima glavnog poglavara, dok su luteranske autonomne bez hijerarhije, što pastori ne moraju živjeti u celibatu, a ulogu svećenika mogu obavljati i žene. U suvremenom svijetu obje se crkve suočavaju s istim glavnim problemima, kao što su gubitak vjernika, pretjerana sklonost ka materijalnim dobrima i sveprisutna zlouporaba moći. Zato im je zajednička referentna točka Evanđelje, koje propisuje isti sustav ljudskih vrijednosti.