Bogatstvo koruške kuhinje

U koruškome mjestu Muta, blizu austrijsko-slovenske granice, dobri kuhari znaju cijeniti različitost okusa i kombinacije tradicionalnih jela sa suvremenima.

 

Tri velike europske kuhinje – alpska, sredozemna i panonska. Među zemljama gdje one djeluju rukom pod ruku, svaka sa svojim karakterističnim receptima, nalazi se i Slovenija. Ona ima više od tisuću autohtonih jela i bar 40 kulinarskih područja. Tu je i Koruška sa svojom hranom, ili “koštom”, kako kažu domaći.

Jelovnik prirodno odgovara brdovitoj i šumovitoj regiji, gdje se dobro osjećaju klimatske razlike. Tako se ljeti spravljaju laganija jela na bazi povrća, voća i skute, dok su dio zimskog ugođaja gusti gulaši, mnoštvo jela s krumpirom i slastice punjene smjesom oraha, maka, suhog voća…

Upravo takav jelovnik može se kušati u Muti. Mjesto je to smješteno u prirodnoj udolini između planinskih vrhova Pohorja, rijeke Drave i pograničnog grebena Kozjaka, koji često zovu i Kobansko. Stoljećima je to bio kovački kraj, gdje se glavna djelatnost odvijala u ljevaonicama željeza. Njihovi su radnici živjeli po idiličnim selima kao što su Gortina, Pernice, Sveti Primož i Sveti Jernej nad Muto. Često su oni bili prije svega seljaci, koji su većinu života provodili radeći na zemlji i baveći se uzgojem stoke.

Rijetki od njih su putovali nekamo iz svojeg rodnog kraja, no uvijek su rado primali goste, uvijek privučene ljepotom krajolika i mogućnostima rekreativnog odmora. Vrlo rano se pojavila potreba za gostionicama, u kojima bi se moglo i prespavati nakon izleta na svježem zraku ili kad se noć prebrzo spusti i zapada gusti snijeg. Takva je i Koruška kuća “Pri lipi”, pomalo skrivena među stablima uz cestu, ali uvijek otvorenih vrata za one koji znaju kamo idu. Neki je smatraju jednom od najljepših gostionica u cijeloj Sloveniji.

U pravom ambijentu planinske kolibe, tu se uvijek nudi nekoliko vrsta mesa i priloga, ribe i sezonske slastice. Grijući se uz cigle peći u zidu, pod starim crno-bijeim obiteljskim fotografijama u starinskim okvirima, putnik će se brzo okrijepiti uz domaći objed.

Neobična imena jela pridonose doživljaju: kvočevi nudlni, mavželji, žganci, grumpi… Nudi se i juha od krumpira, ili mezherli od plućica, uz topao domaći kruh s hrskavom korom. A svako jelo još bolje prija posluženo u keramičkoj posudi i zaliveno domaćim vinom ili biljnim čajem iz bakinih porculanskih šalica.